Susret volontera Caritasa u Rijeci

Rijeka, (IKA) – Redoviti korizmeni susret volontera i djelatnika Caritasa Riječke nadbiskupije održan je 20. ožujka u dvorani Teologije u Rijeci. Susret je započeo pobožnošću križnog puta koju je predvodio ravnatelj nadbiskupijskog Caritasa mons. Nikola Uravić. Uvodno predavanje “Koliko smo odraz bratsko-sestrinske solidarnosti prvih kršćana” održao je profesor novozavjetne teologije na Teologiji u Rijeci dr. Ilija Čabraja. Već su prve kršćanske zajednice imale osjećaj za karitativno djelovanje, ponajprije u svjetlu pomoći članovima tih zajednica, ili zajednicama u siromašnijim područjima. “Prve nam kršćanske zajednice ostaju kao model za djelovanje, ali ne nude gotova rješenja”, upozorio je dr. Čabraja, pojasnivši kako postoji opasnost da u njima tražimo konkretne odgovore na današnje probleme društva. To je nemoguće jer su se društvene prilike, pa i situacija samih kršćanskih zajednica, uvelike promijenile kroz 2.000 godina. Glavna karakteristika prvih kršćanskih zajednica bila je kreativnost i zajedništvo. One nisu posjedovale organiziranu strukturu Caritasa, i snaga njihova djelovanja zasigurno nije bila u organizaciji. Pokretala ih je kreativnost i odgovornost svih članova zajednice da iznađu načine kojima mogu činiti dobro i time svjedoče Radosnu vijest. Zajedništvo je bilo temelj za karitativno djelovanje. Predavač je, oslanjajući se na novozavjetne tekstove, poglavito Djela apostolska, koja prikazuju život prvih kršćanskih zajednica, predstavio dva modela karitativnog djelovanja i zajedništva. Zajednica u Jeruzalemu bila je siromašna, stoga se od članova tražilo da prodaju sve što imaju i sav materijalni prihod podijele sa zajednicom. Jeruzalemski je model predstavio ideal radikalnog odricanja od materijalnih dobara, ali on nije postavljen kao model svim kršćanskim zajednicama. “Ukoliko netko želi slijediti taj model i odreći se osobnog posjedovanja materijalnih dobara, poput kasnijih redovničkih zajednica, dobro je, ali to nije uvjet svima koji su kršćani i žive svoju vjeru u Krista”, objasnio je dr. Čabraja. Drugačije su se razvijale zajednice na grčkome govornom području, na prostoru Male Azije, koje su imale povoljnije društvene prilike. Zajedničko dobro članova kršćanske zajednice i dalje se vrednovalo kao ideal, no taj su problem drugačije rješavali. Pomoć siromašnijim članovima pružali su oni dobrostojeći, te se na taj način provodila raspodjela dobara. Predavač je upozorio i na negativnosti u prvim zajednicama, iz kojih također možemo mnogo naučiti. U Jeruzalemu je među prvim kršćanima, koji su svi bili Židovi, postojala podjela na one koji su bili iz samoga mjesta i one koji su se vratili u Jeruzalem nakon godina provedenih u drugim dijelovima Rimskog Carstva. Iz tog se razloga vršila nepravedna raspodjela dobara, gdje su povlašteni bili starosjedioci. “Taj negativni primjer upozorenje je svima nama da ne dopustimo besmislene podjele među nama i u našim zajednicama”, zaključio je predavač.
O samom kršćanskom smislu karitativnog djelovanja, koje ujedno izlazi iz zatvorenog kruga pomoći samo članovima zajednice, govorio je mons. Uravić. Objasnio je kako karitativno djelovanje obilježava samu bit Crkve i kršćanskog življenja vjere. Uz svjedočenje Kristove poruke te susret s njime u liturgiji, vjera svakog kršćanina očituje se u karitativnom djelovanju u društvu. Kako pomoći bližnjima sam je Isus pokazao svojim primjerom te je, nasljedujući njega, svaki kršćanin dužan pokazati djelotvornu ljubav prema bližnjemu koja je “caritas”.
Volonteri i djelatnici župnih Caritasa te brojnih podružnica nadbiskupijskih karitativnih djelatnosti predali su izvješća svojeg dosadašnjeg rada u ovoj godini, te predstavili planove za nove aktivnosti. Zakuska i druženje na kraju susreta poduprli su duh zajedništva okupljenih vjernika.