„Sjemenište i Bogoslovija predstavljaju zajednice na putu prema svećeništvu. Godine sjemeništa i bogoslovije trebaju biti vrijeme cjelovite formacije – ljudske, duhovne, intelektualne i pastoralne, vrijeme sazrijevanja i odgoja“, rekao je mons. Lenkić, potkrijepivši to i svetopisamskim citatom apostola Pavla Timoteju: „Posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. Oko toga nastoj, sav u tome budi da tvoj napredak bude svima očit. Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju“ (1 Tim 13b-16).).

Biti na Bogosloviji znači životno razdoblje kada osoba u studiju i radu, molitvi i razmišljanju dozrijeva u vjeri i spoznaje ima li volje i snage postati Kristov svećenik i apostol, navjestitelj i širitelj Božje ljubavi, rekao je predavač. „Osoba se u Bogosloviji sprema postati izgrađeni čovjek, dobar svećenik ili dobar praktični vjernik. Ne smije se reći: ‘Bit ću dobar, ali ima još puno vremena da to postanem. Sada se mogu malo zabavljati, mogu koristiti život za mladenačka uživanja i nestašluke, mogu biti slobodan od raznih obveza i zapovijedi’. To bi bilo zavaravanje samog sebe“, upozorio je predavač te pojasnio osobitosti ljudske, duhovne, intelektualne i pastoralne formacije.

Govoreći o ljudskoj formaciji, mons. Lenkić je rekao da „budući svećenici moraju gajiti niz ljudskih osobina potrebnih za formaciju uravnoteženih, stabilnih i slobodnih osoba, sposobnih nositi težinu pastoralnih odgovornosti. Potreban je odgoj u ljubavi prema istini, u odanosti, poštivanju svake osobe, osjećaju za pravednost, vjernosti danoj riječi, stvarnom suosjećanju, dosljednosti i osobito u uravnoteženosti prosudbe o događajima i ljudima, u uravnoteženosti ponašanja, izabirući samo što je plemenito. Od osobitog je značenja ‘sposobnost odnosa’ s drugima, kao uistinu bitan čimbenik za one koji su pozvani biti odgovorni za zajednicu i biti graditelji zajedništva“, naglasio je mons. Lenkić, poručivši da „ljudska zrelost svećenika mora uključiti posebno formaciju njegove savjesti“.

Ljudska formacija obuhvaća ljudske i moralne darove: iskrenost duše, afektivnu zrelost koja osobu osposobljava ljubiti nepodijeljena srca, vjernost obećanjima, pravednost, prijateljstvo, postojanost, ispravnu slobodu i odgovornost, duh inicijative, spremnost surađivati s drugima. Duhovni darovi znače ljubav prema Bogu i bližnjemu, osjećaj za bratstvo i odricanje, poučljivost, čistoću srca, osjećaj za Crkvu, spremnost na apostolsku i misionarsku revnost.

Predavač je istaknuo značenje duhovne formacije u svećeničkom odgoju. Zbog „pastoralne svrhe cjelokupne svećeničke formacije, zajednički život i sav odgoj u sjemeništu idu za tim da se bogoslovi formiraju kao pravi pastiri duša po uzoru na Isusa, Učitelja, svećenika i pastira“. Duhovna formacija ide u četiri važna smjera: odgojiti svećenike koji će prihvatiti i uzljubiti Božju Riječ, biti službenici vazmenog otajstva, askeza kao jedan od preduvjeta stvarnog zajedništva s Kristom i ljubav prema Majci Božjoj.

Bitni čimbenik duhovne formacije je čitanje i razmatranje Božje riječi (lectio divina), u čijem se svjetlu i snazi može „otkriti, shvatiti, ljubiti i slijediti vlastiti poziv te ispuniti vlastito poslanje. Postavljanje u službu čitača, lektorat, posebno je važan trenutak odgoja za slušanje i služenje Riječi“, rekao je mons. Lenkić. Liturgijski odgoj zahtjeva „neprekidno prijateljevanje sa Svetim pismom i poznavanje spisa svetih otaca, a svoj vrhunac ima u pripravi i obavljaju službe pratitelja, akolitata“.

Euharistija je središte života sjemenišne i bogoslovne zajednice. Bogoslovi mole i dio liturgije časova (Jutarnja, Večernja, Povečerje) jer je Liturgija Časova molitva Crkve. Važno je njegovati osobnu molitvu i privatnu pobožnost, adoraciju, ispit savjesti, čitati Sveto pismo, djela crkvenih otaca, životopise svetaca, moliti krunicu, sudjelovati na duhovnim obnovama i duhovnim vježbama, razvijati duh obraćenja i pokore kroz redovitu ispovijed. „Trajno i stvarno obraćenje omogućuje i prihvaćanje askeze svojstvene kandidatima za svećeništvo i strože od one koja obvezuje druge vjernike“, istaknuo je mons. Lenkić.

Generalni vikar je istaknuo i značenje poslušnosti. „Poglavari odgajaju bogoslove u pravoj i zreloj svećeničkoj, tj. pastoralnoj i ministerijalnoj poslušnosti po kojoj će oni u djelatnom zajedništvu i u ovisnosti svoje volje o biskupovoj volji, zajedno s njim ispunjavati svoje svećeničko poslanje. Poglavari su prvi pozvani pokazati da se u ispunjavanju svoje službe podlažu volji Božjoj“, istaknuo je mons. Lenkić. Govoreći o posvećenom beženstvu – svećeničkom celibatu, mons. Lenkić je istaknuo da „u razdoblju formacije bogoslov mora posjedovati određeni stupanj psihičke i spolne zrelosti, revan i zdrav molitveni život te duhovno vodstvo od strane duhovnika. Oni koji spremaju kandidate za svećeništvo moraju znati da je celibat vrednota, milost, karizma koju treba prikazivati u njenoj pravoj svjetlosti. Inače se ne može cijeniti, izabrati i živjeti“, istaknuo je vikar Lenkić. Važni su i duh jednostavnosti i kršćanski ideal siromaštva, disciplina i zajedništvo s Crkvom kroz sinovsku odanost prema Papi i svom biskupu.

Predavač je istaknuo kako duhovno vodstvo „pomaže kandidatu da ispravno uoči i bude raspoloživ djelovanju Duha, a poslije da bude pouzdani duhovni vođa, jer to u velikoj mjeri ovisi o tome kako bogoslov živi duhovno vodstvo za sabranost i šutnju. Bogoslovi nastoje obdržavati vanjsku šutnju koja je potrebna za nutarnju šutnju duše, za razmišljanje, rad i mir cijele zajednice. Kućni i dnevni red osiguravaju svim članovima zajednice dovoljan prostor za sabranost, molitvu i rad“, poručio je mons. Lenkić, govoreći i o potrebi suradnje s laicima. „Bogoslov zrelo pristupa i laicima, jer je svećeniku važna suradnja s pastoralnim suradnicima. Suradnja i istinski osjećaj zajedništva i povezanosti s vjernicima laicima za vrijeme priprave i studija i u budućem svećeničkom životu, mogu pridonijeti istinskom prihvaćanju i življenju identiteta vlastitog zajedništva“, istaknuo je mons. Lenkić.

Tumačeći značenje intelektualne formacije, predavač je rekao da je svećenik odgojitelj vjere te se „mora isticati sveopćim i dubokim shvaćanjem vjere koju naviješta. Shvaćanje vjere mora se ostvariti za vrijeme intelektualne formacije bogoslova. Tu spada studij filozofije i teologije. Pastoralna godina sastavni je dio studija, premda ima vlastiti ustroj i sadržaj. Da mogu doista biti učitelji vjere i da im biskupi mognu povjeriti službe u mjesnoj Crkvi, prezbiteri se moraju osobno pripraviti ne samo da steknu nužnu intelektualnu formaciju nego se i osposobiti da cijelim svojim životom daju ‘obrazloženje nade koja je u njima’ (usp. 1 Pt 3,15)“, rekao je mons. Lenkić. Intelektualni darovi znače dostatnu sposobnost završiti crkvene studije, ispravno shvaćanje naravi svećeništva i njegovih zahtjeva.

Govoreći o pastoralnoj formaciji, predavač je rekao da „pastoralni cilj osigurava ljudskoj, duhovnoj i intelektualnoj formaciji određene sadržaje i jasne oznake. Pastoralna formacija budućih svećenika počinje u prvim godinama sjemenišnog života i filozofsko-teološkog studija. Pastoralna dimenzija mora biti trajno prisutna i tijekom cijelog teološkog studija. Ona uključuje trajno upoznavanje današnjeg svijeta i pitanja koje on postavlja. I sami bogoslovi uključuju se u to pastoralno sazrijevanje u raznim trenucima svoga puta prema svećeništvu, kao što su podjela službe lektorata i akolitata, svetog reda đakonata i konačno prezbiterata kao završnice sjemenišnog života i odgoja“, istaknuo je mons. Lenkić.

„Nakon filozofsko-teološkog studija slijedi pastoralna godina u koju se pripuštaju samo oni studenti koji su s uspjehom diplomirali i odlučili se za svećeništvo. Kroz vrijeme pastoralne prakse kandidati za svećeništvo, tada obično već đakoni, postupno kao svećenici u formiranju uključuju se u dijecezanski prezbiterij. Pastoralna praksa može se provoditi u za to određenom zavodu, u župi ili u nekom drugom prikladnom pastoralnom središtu“, rekao je generalni vikar, zaključno poručivši bogoslovima: „S diplomom ne završava studij. Čitav život valja učiti. To je osobito važno za svećenike u godinama nakon svećeničkog ređenja“.

Susret je počeo molitvom Srednjeg časa. Bogoslovima je prigodne poticaje uputio i nadbiskup Puljić, ohrabrivši ih na putu prema svećeništvu. Susret se nastavio za zajedničkim stolom u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević. Bogoslovi 24. rujna započinju svoje duhovne vježbe u domu pastoralnih susreta Domus Laurana u Lovranu.