U znak odanosti svecu, vjernici su svetom Roku podigli zavjetnu crkvu oko koje se okupljaju za ovaj blagdan. Jutarnja blagdanska misa slavljena je kod zavjetne crkve na kojoj se – prema tradiciji – umjesto propovijedi čitao život sv. Roka. Poslije mise u procesiji je prenesen kip sveca u crkvu Uznesenja Marijina i postavljen na štovanje vjernicima.

Središnje misno slavlje predvodio je profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Tonči Matulić u koncelebraciji s nekoliko svećenika Bračkoga dekanata. Na početku homilije ustvrdio je kako se nalazimo u međuvremenu koje je obilježeno Crkvom i nastavkom vršenja i djela Gospodinova poslanja. „Nalazimo se u vremenu u kojemu se Bog u Kristu po Duhu Svetomu služi nama ljudima, onima koje je izabrao i posvetio da bismo u svijetu po propovijedanju riječi, po svjedočanstvu života nastavili isto ono djelo što ga je Bog u Kristu, u sili i snazi Duha Svetoga, izvršio dok je boravio među nama, a to je djelo vječnoga otkupljenja i spasenja. U ovomu međuvremenu vršimo to otkupiteljsko i spasenjsko djelo po propovijedanju Božje riječi i posvećivanju ljudi svetim tajnama, odnosno sakramentima. Isto tako, u tom međuvremenu naviještamo Božju riječ”, rekao je, između ostaloga, dr. Matulić, uvodeći u homiliju u kojoj je u središte razmišljanja stavio naviještaj i prihvaćanje Božje riječi.

Napomenuo je da evanđelist Matej u svojemu evanđelju najavljuje što će dogoditi na kraju vremena kada Sin Božji u slavi dođe suditi žive i mrtve. „Neće nas pitati znamo li Deset Božjih zapovijedi. Niti znamo li katekizam. O moralu ni riječi. Da budemo još drastičniji i razočaraniji, ni o teologiji nema riječi, nego o nečemu posve drugom, iznenađujućem i čudesnom, toliko da nijedna crkva sa svojim vatikanskim bedemima, sa svojim avignonskim bedemima i crkvom sv. Roka ne može postaviti granicu Bogu, niti ograničiti djelovanje Duha Svetoga. Zato nas ono po čemu će nas Sin Božji suditi ostavlja zatečenima i zaprepaštima, jer se to možda više nalazi oko nas, nego u nama i među nama”, primijetio je propovjednik.

Ustvrdio je kako se autorstvo riječi otkriva i prepoznaje iz činjenice što je ta riječ Božja, a ne ljudska. „Božju riječ možemo čuti samo kroz ljudsku riječ i tumačiti je samo kroz ljudsku riječ. Drugačije nemamo pristupa onome što je Božje. Bog se mora nama maksimalno prilagoditi. Njegovo prilagođavanje je takvo i toliko da je u punini vremena njegova vječna Riječ uzela ljudsko obličje, postala je čovjekom, jedan od nas da bi nam bila pristupačnija, dostupnija te da bismo je mogli razumijeti. Bog se očovječuje da bismo se mi pobožanstveniti. Bog postaje čovjekom da bi čovjek postao pobožastvenjen”, istaknuo je, uz ostalo, profesor moralne teologije. Dodao je „da samo autorstvo Božje riječi govori kako se ne radi o muljaži dnevnoga tiska, politikanstvu, govoru mudraca ovoga svijeta ili učenih ljudi, već se radi o Božjoj riječi koja je, prema poslanici Hebrejima, jača od svakoga dvosjekloga mača”.

Propovjednik je istaknuo kako će se glavno pitanje suda Sina Božjega prema nama odnositi na život i ostvarivanje djela milosrđa u ovom vremenu. „Ima li gladnih u Sutivanu? Ima li žednih u Sutivanu? Ima li golih u Sutivanu? A osamljenih i starih? Ima li ih u Sutivanu? Što smo danas po tom pitanju učinili? Ništa. Mi svetkujemo sv. Roka po našu, po ljudsku. Onda nam dođe Božja riječ. Pozvani smo, draga braćo i sestre, izvršiti ono što nam svetac svojim životom uprizoruje. U kratkom životu uspio je ostaviti divno svjedočanstvo neustrašive, ponizne i samozatajne brige za okužene. Sveti Rok je u svojem životu utjelovio nešto što pripada samoj biti onoga što vjerujemo i što nas okuplja oko stola riječi i euharistije”, rekao je dr. Matulić, primijetivši kako se slavlju sv. Roka raduju i gosti koji se nalaze u Sutivanu.

Dopustimo da nam Božja riječ govori vlastitom snagom i otvorimo se toj riječi”, poručio je vjernicima dr. Matulić.

Pred kraj misnoga slavlja zahvalu o svetkovini sv. Roka uputio je domaći župnik Jakša Rubinić, objavivši ujedno i završetak nekih radova na obnovi u župnoj crkvi. Najavivši procesiju s kipom Sv. Roka, potaknuo je vjernike i goste na skladno, dostojanstveno i pobožno sudjelovanje.

Tradicionalno crkveno slavlje završilo je svečanom procesijom ulicama bračke župe i po obali u kojoj su kip Sv. Roka, urešen cvijećem, nosili odrasli bosonogi muškarci u tunikama. U svečanome ophodu sudjelovali su brojni vjernici i štovatelji sv. Roka.

Gosti u Sutivanu uglavnom su dostojanstveno pratili svečanu procesiju koja se kretala prvo po obali, a zatim ulicama mjesta te je završila pred župnom crkvom. U tijeku procesijskoga hoda pucao je top postavljen na mostu u čast sv. Roka koji nosi njegovo ime.

Slavlje Rokova u bračkoj župi završava prijenosom svečeva kipa iz župne crkve u crkvu Sv. Roka.