Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH mons. Luka Tunjić na početku je uputio pozdrav umirovljenom vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću koji je prije toga predvodio euharistijsko slavlje, otpravniku poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medini Blancu, provincijalu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozi Marinčiću i svim svećenicima, zatim redovnicama na čelu s njihovim poglavarima, nacionalnoj ravnateljici Papinskih misijskih djela Republike Hrvatske s. Ivani Margarin i svim nazočnima. Posebno je pozdravio s. Zlatu Vrbić, koja je nepunih 50 godina provela u misijama u Južnoj Americi, te skupinu djece i vjernika iz župe Drinovci predvođenih župnim vikarom fra Velimirom Bagavcem „jer je njihova župa jedna od misijski najaktivnijih župa u BiH, a oni su ovdje na neki način predstavnici suradnika i prijatelja misija“.

„Posebno značenje obljetnicama daje vrijeme i uvjeti u kojima se započelo i djelovalo. ‘Radosna vijest’ je pokrenuta i djelovala u olovnom komunističkom vremenu zatim u ratnom i poratnom vremenu čime stječe veće poštovanje i dobiva još veću vrijednost. Obljetnice po sebi imaju više očiju jer skreću pogled unazad, ali je njihov pogled vazda usmjeren i prema budućnosti. Zbog toga je ovo prigoda sjetiti se časnih utemeljitelja i pokretača ‘Radosne vijesti’ na čelu s vrhbosanskim nadbiskupom Smiljanom Čekadom, koji je bio nacionalni direktor Papinskih misijskih djela bivše Jugoslavije, osim Slovenije, i predsjednik Vijeća za misije iste Biskupske konferencije. U njegovoj osobi sjećamo se i zahvaljujemo svim nacionalnim ravnateljima Papinskih misijskih djela i urednicima za vrijeme bivše Jugoslavije kao i onima koji su te službe obavljali nakon uspostavljanja zasebnih Nacionalnih uprava za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Naše zahvale idu i sestrama Kćeri Božje ljubavi koje su od početka uključene u ovaj važni projekt Crkve u Hrvata. Zahvaljujem također svim misionarima koji su rado pisali za ‘Radosnu vijest’ i na taj način, ne samo upoznavali čitatelje s misijama nego izgrađivali i širili misijsku svijest. Zahvaljujem tolikim suradnicima koji su pomogli pri uređivanju, pisanju, pakiranju i promoviranju ‘Radosne vijesti’. Na koncu zahvaljujem svim župnicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te pretplatnicima i čitateljima koji su u kontinuitetu produžavali život ovom listu. Svojim čitateljskim marom i pomoću poticali su odgovorne na još savjesniji rad kako bi ‘Radosna vijest’ bila što bolja i na vrijeme stizala do njih“, poručio je mons. Tunjić zahvaljujući i svima koji su na bilo koji način sudjelovali i pomogli u proslavi ove zlatne obljetnice.

Prigodno izlaganje održala je s. M. Sniježna Stjepandić iz Družbe Kćeri Božje ljubavi koja je s još jednom sestrom 1972. godine počela pomagati u Misijskoj središnjici u Sarajevu, a u dva je navrata bila i provincijalna glavarica te otvorila misijsku postaju u Albaniji 1992. Govorila je o osnivanju Misijske centrale i pokretanju „Radosne vijesti“. „Misijsku pisarnicu, koja se nalazila u Palmotićevoj 31 u Zagrebu, nadbiskup Čekada preseljava u Sarajevo, a novomu misijskom uredu daje ime Misijska centrala. Da bi dao važnost misijskoj djelatnosti Crkve, nadbiskup Čekada šalje vrhbosanskog svećenika vlč. Zvonimira Baotića na postdiplomski studij misiologije u Rim. Nakon povratka iz Rima dr. Baotiću povjerava se zadaća da pokrene i uređuje informativni misijski list ‘Radosna vijest’. Za rad u Misijskoj centrali i pomoć oko izlaženja prvog broja ‘Radosne vijesti’ Družba Kćeri Božje ljubavi stavlja na raspolaganje dvije sestre iz svoje zajednice u Sarajevu: s. Vlastu Jakubec i s. Sniježnu Stjepandić, koje su zaorale prvu brazdu, s oskudnim tehničkim pomagalima oko priprema pakiranja i slanja prvog broja ‘Radosne vijesti’, a nije bilo još ni određene prostorije gdje bi sestre radile, nego je nadbiskup Čekada ustupio svoju blagovaonicu i portirnicu, gdje su sestre započele uređivati kartoteku, uz pomoć gosp. Ante (Tončija) Testena, te prema starom shematizmu pisale adrese župnih ureda, redovničkih zajednica i ustanova bivše države. To su bili skromni, ali radosni početci priprema za slanje prvog broja ‘Radosne vijesti’, koji je ugledao svjetlo dana na Svijećnicu 1972. godine“, rekla je s. Sniježna te poimence nabrojala sve sestre koje su djelovale u Misijskoj centrali. Kazala je i da informativni list ‘Radosna vijest’ tijekom 50 godina (1972. – 2022.) nije prestao izlaziti i ostvarivati smisao svojeg postojanja.

Potom je izlaganje imao generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić koji je kao bogoslov u Sarajevu započeo suradnju s uredništvom već s prvim brojevima „Radosne vijesti“ te surađivao s misijskim mjesečnikom tijekom 28 godina. „Misijski informativni list ‘Radosna vijest’, koji ove godine slavi 50 obljetnicu izlaženja u svome je hodu kroz ovo vrijeme doživio lijepe, ali i teške trenutke. Izlazi na području nekadašnje država Jugoslavije, te Hrvatske i u dva grada, Sarajevu i Zagrebu. Uredništvo je djelovalo na pet različitih adresa: u Sarajevu, Radojke Lakić i Kaptol, te u Zagrebu , Šalata, Voćarska 106, Nova Ves i Ksaverska cesta. ‘Radosna vijest’ povezuje već pedeset godina hrvatske misionare i misionarke na svim kontinentima s brojnim prijateljima misija i misijskih djelatnika kako u Domovini tako i u inozemstvu“, kazao je mons. Cvitkušić te podsjetio na početke izlaženja ovog lista. „Nadbiskup Čekada je želio da se ljubav prema misijama i misionarima širi i raste na našim prostorima i da se duhovno i materijalno pomogne svim misionarima na terenu. U veljači 1972. izašao je prvi broj misijskog lista ‘Radosna vijest’, a nadbiskup Čekada je napisao uvodnu riječ“, kazao je mons. Cvitkušić te podsjetio da je, zbog vojne blokade Sarajeva od početka svibnja 1992. godine ondašnja Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela i uredništvo ‘Radosne vijesti’ s glavnim urednikom Stipom Milošem odlukom tadašnjeg nacionalnog ravnatelje Papinskih misijskih djela preselio se u Zagrebu u Sjemenišnu zgradu na Šalati. Govorio je i o sadržaju lista, suradnicima i nakladi navodeći da je posljednji broj ‘Radosne vijesti’ tiskan u oko tri tisuće primjeraka. „Zahvaljujući Misijskim uredima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao i misijskom listu lijepi se broj posvećenih osoba laika iz našega naroda odlučilo poći u misijske krajeve i navijestiti Evanđelje onima koji ga ne poznaju. A mnogi su ih svojom molitvom i novčanim prilozima pratili i potpomagali. Uistinu je kroz ovih 50 godina posijano dosta evanđeoskog sjemena u misijskim krajevima koje već godinama donosi plodove. Svima njima iskrena hvala. Neka im Gospodin obilato uzvrati i udijeli im vječnu nagradu“, rekao je mons. Cvitkušić.

Uslijedilo je izlaganje misionarke s. Zlate Vrbić, rodom iz Zavidovića, članicu Družbe kćeri milosrđa Sv. Franje koja se prije pola stoljeća odazvala misijskom pozivu te djelovala u Južnoj Americi. Kazala je da je 2. veljače 1972., istoga dana kada su je kao mladu dvadesetogodišnju juniorku iz rimske zračne luke na misije u Južnu Ameriku ispraćale sestre Kćeri Milosrđa, izišao i prvi broj misijskog lista „Radosna vijest“. Svoju zahvalu na svim primljenim milostima širenja „Radosne vijesti“ diljem svijeta uputila je Isusu te podsjetila da, uz misionare koji su se odazvali na Isusov poziv „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15), list „Radosna vijest“ predstavlja „misionarsko djelo koje približava i upoznaje sve vjernike, počevši od onih najmanjih pa do najstarijih, s ljepotom, radošću, teškoćama i izazovima ovog Isusovog poziva i poslanja“. „Prva moja postaja i prvo iskustvo misija bio je Čile. Zemlja Anda i Pacifika, vrijeme učenja jezika, upoznavanja kulture, običaja. Nakon Čilea, kroz 50 godina mog misionarskog djelovanja, slijedio je Peru, Paragvaj i Argentina. Svaka od ovih država sa svojim ljepotama, radostima, izazovima, posebnostima, rad sa djecom, mladima, molitvenim zajednicama i puno toga bi se još za ovih 50 godina moglo nabrojati. Bilo je to jedno veliko iskustvo, gdje sam imala priliku davati se drugima, a u isto vrijeme primati toliko bogatstva od drugih. Jedino što mi preostaje jest reći Gospodinu hvala za Njegovu prisutnost u svim trenutcima i onda kada sam mislila da nema izlaza iz nekih situacija, ali On je uvijek bio tu uza me“, kazala je s. Zlata kojoj je kardinal Puljić u ime Misijske središnjice uručio buket cvijeća kao znak zahvalnosti za 49 godina i devet mjeseci misijskog života i djelovanja.

Liturgijsku popijevku „O, Jezus, Jezus“, Lajosa Bardosa, i pjesmu „Tebje poem“, Dmitria Bortnianskogizveo izveo je oktet Magnificat pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Nazočni su pogledali i video raspjevanih stanovnika Gane koji su opjevali na hrvatskom pjesme „Tamo gdje palme cvatu“ i „Kriste u tvoje ime“. Video su snimili i poslali članovi zbora Misijske postaje Tatale u Gani gdje djeluje salezijanac don Ivan Stojanović.

Na kraju se nazočnima obratio i kardinal Puljić te čestitao pedesetu obljetnicu izlaženja „Radosne vijesti“. Zahvalio je svima koji su se ugradili u to glasilu te svim preminulima poželio vječni pokoj, a živima da radosno i dalje podupiru ovo glasilo. Prisjetio se svojih pohoda misijama i misionarima u Ruandi, Zambiji i Peruu te se čudio da ti ljudi imaju nasmijana i vedra lica za razliku od mnogih na ovim prostorima. „Bože, daj nam te radosti“, rekao je kardinal Puljić napominjući da bogatstvo nerijetko zatvara čovjekovo srce za razliku od onih koji imaju malo, a spremni su dijeliti s drugima ono što imaju. Potaknuo je da, ne samo čitaju „Radosnu vijest“ nego da žive evanđelje.

Mladi iz Župe sv. Mihovila u Drinovcima Andrea i Filip Pandžić predali su kardinalu Puljiću umjetničku sliku nepoznatog umjetnika iz Demokratske Republike Kongo kao zahvalu za suradnju i pomoć „Radosnoj vijesti“ i misijama tijekom 31 godine obnašanja nadbiskupske službe.

Na kraju su pročitane čestitke vrhbosanskog nadbiskupa metropolita mons. Tome Vukšića i bivšeg nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela BiH, a danas biskupa kotorskog Ivana Štironje.