Obred koji je zabilježen u katedrali još u dalekom 14. stoljeću, današnji je ekumenski karakter dobio u 19. st. Prilikom obnove obreda 2000. godine, u skladu s liturgijskim reformama, smanjen je broj čitanja iz Martirologija te ograničen broj građana koji kade na šest katolika i šest pravoslavnih. Ove godine kadioničari su bili Marijan Milošević, Marijan Milošević (sin), Ilko Marović, Edo Brkan, Kiko Smodlaka, Gracija Radović, Dragan Đurčić, Jovo Mršulja, Nikola Mršulja, Stevan Kordić, Ilija Lalošević i Dabiša Barbić. Večernja je proslavljena uz nazočnost apostolskog administratora Rroka Gjonlleshaja i umirovljenog kotorskog biskupa Ilije Janjića.

Sama svetkovina proslavljena je 3. veljače svečanim misama. Brojni vjernici grada Kotora i cijele biskupije tijekom dana dolazili su sudjelovati u svetim misama te se pomoliti pred relikvijama sveca zaštitnika koje grad Kotor čuva od 809. godine.

Prijepodnevnu misu predvodio je kancelar biskupije i župnik Mula don Robert Tonsati. U propovijedi je govorio o kamenoj propovijedi katedrale Sv. Tripuna, koja svojom arhitekturom otkriva bogatstvo kršćanske teologije, duhovnosti i vjere. Don Robert je pojasnio kako je kapela Relikvija (Relikvijar) kotorske katedrale sa svojim strmim stubištem koje podsjećaju na Sv. Stube u Rimu, izgrađena tako da svakom hodočasniku posvijesti da se u njoj čuvaju ‘blaga nebesa’ – relikvije mučenika i svetaca, te samim tim, „svojom dragocjenom unutrašnjošću želi približiti nebesku slavu i nagradu za duhovni uspon kojem svi trebamo težiti“. Govoreći o mučeništvu sv. Tripuna, istaknuo je njegovu svjedočku snagu koja proizlazi iz ljubavi i potpunog predanja Isusu Kristu, te je potaknuo vjernike da u svojoj svakodnevici obnove ljubav prema vlastitoj vjeri i žar za njezino upoznavanje i prakticiranje kroz sakramentalni život, kako bi svoje vjersko svjedočanstvo pružili bližnjima autentično i slobodno kako kršćanski poziv zahtjeva.

Popodnevnu misu predvodio je župnik Herceg Novog don Siniša Jozić. Don Siniša je istaknuo specifičnosti kršćanske žrtve, naglasivši da žrtvovanje vlastitog života za neki viši cilj, samo po sebi nije kršćanski ekskluzivitet jer je to poznato i u drugim religijama i različitim ideologijama. Novost kršćanske žrtve utemeljena je u Kristu i njegovom otkupiteljskom djelu, te ona proizlazi iz zapovijedi ljubavi i prema neprijateljima. Sv. Tripun je sljedbenik i dionik Kristove žrtve. Sv. Tripun je ispravno shvatio Isusov poziv na odricanje od samog sebe: to znači odreći se egoizma, želje da budemo ‘centar svijeta’. Taj se poziv pretače u velikodušnost, u življenje ljubavi, u ispunjenost koju imaju samo ljudi koji znaju sebe darivati, živjeti za druge.

Pjevanje na misnim slavljima predvodio je župni zbor katedralne župe pod ravnanjem s. Dragice Kuštre. Sv. Tripun proslavljen je i drugim mjestima biskupije u crkvama koje su njemu posvećene: u Morinju te na poluotoku Luštici u mjestu Mrkovi.