Koncelebrirali su, između ostalih, vlč. Domagoj Lacković, tajnik nadbiskupa Hranića, o. Srećko Rimac, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, vlč. Mato Matasović, župnik s. M. Karmele u Slavonskom Brodu, p. Petar Galauner, DI, prof. dr. sc. fra Ivan Karlić, OFMConv, preč. Stjepan Bradica, kanonik, preč. gosp. Ivan Topolnjak, dekan, p. Ivan Mandić, SMM, o. Vinko Mamić, OCD, o. Jakov Kuharić, OCD, fra Ivan Matić, OFM, fra Petar Cvekan, OFM, p. Stjepan Horvat, CPPS, vlč. Branimir Budinski, župnik, vlč. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, vlč. Željko Nestić, župni vikar.

Riječima najpoznatije uskrsne antifone: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu,“ (Ps 118, 1-2), pozdravio je vlč. Nestić i zaželio dobrodošlicu nadbiskupu kao i svim prisutnima.

Okosnica homilije nadbiskupa Hranića bile su riječi Evanđelja vazmenog četvrtka: „Vi ste tomu svjedoci!“ (Lk 24, 48).

Govoreći o susretima s uskrslim Isusom dvojice učenika u Emausu, kao i žena kod praznog groba, te apostola u Jeruzalemu, nadbiskup Hranić je naglasio važnost zajednice za vjeru pojedinaca. „Učenici su zajedno. Okupio ih je strah. Naime, toga prvoga dana u tjednu rano ujutro stigla je vijest da je Isusov grob prazan. Žene su govorile da im se na grobu ukazao anđeo i da im je rekao da je Isus živ… “ Isto tako je iščitao četiri elementa tipična za ukazanja uskrslog Isusa i za pouskrsne susrete zajednice s Kristom. To su sljedeći elementi: „Scena se otvara s Isusovom inicijativom. On se pojavljuje u zajednici. Dolazi kroz tu bezizlaznu situaciju, kroz zatvorena vrata, stane Isus posred njih, smiruje ih svojim riječima i poziva da se dodirom njegova tijela uvjere da je to on, a ne neko njihovo priviđenje“.

Učenici, u prvi mah ne prepoznaju Isusa. Luka inzistira na tjelesnoj stvarnosti Uskrsloga, na činjenici da Uskrsnuli koji im se ukazuje nije neko njihovo priviđenje, utvara ili duh. Zato Isus poziva učenike da ga dotaknu, kako bi se uvjerili da je to on osobno… Tek potom, svladavši početna oklijevanja, učenici prepoznaju Isusa.

No, oni ne mogu razumjeti uskrsnuće samo osjetilnim znanjem, niti uskrsnuće možemo razumjeti ako ga želimo protumačiti na isključivo racionalan način. Da bi razumjeli ono što se dogodilo s Isusom, apostoli su morali ponovno slušati tumačenje Pisama i svega onoga što je u Pismima pisalo o njemu…

„I na kraju uskrsli Isus svojim učenicima daje poslanje. Šalje ih u svijet kao svoje svjedoke“, rekao je nadbiskup Hranić i ustvrdio da su ova četiri elementa na ovaj ili onaj način življena i kod s. M. Karmele: Isus je ušao u njezin život kroz zatvorena vrata, intervenirao je, pozvao ju je pojavila su se pitanja, strahovi. Isus je sve to smirio… Potom joj je otvorio pamet i srce da razumije Pisma u zajednici Misionara Krvi Kristove i da darom Sile odozgor krene za Uskrslim i postane svjedok njegova uskrsnuća od mrtvih.

Jednako tako naglasio je njezino svjedočenje za Uskrslog po svečanim doživotnim zavjetima: siromaštva, čistoće i poslušnosti u današnjem svijetu i u današnjem mentalitetu. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Siromaštvo znači nenavezanost srca na materijalna dobra, te život koji izbjegava i svaki privid luksuza. Takav je način života prava kritika mentaliteta današnjega svijeta koji funkcionira na principu fasciniranosti i zaokupljenosti posjedovanjem, komotnošću i luksuzom kao svrhom života. Zavjetovano siromaštvo vjernike učvršćuje u vjeri, a one pak koji nisu vjernici, potiče na promišljanje o smislu života.“

Govoreći o zavjetu čistoće spomenuo je da se u današnjem erotiziranom vremenu gdje se sve manje poznaje i poštuje instituciju braka, svaki govor o čistoći doima natražno i smiješno. „No, upravo je Bogu posvećena čistoća znakovit poziv na relativiziranje stvarnosti koju je mentalitet vremena apsolutizirao? Redovnička je čistoća dakako dar koji valja živjeti u svoj poniznosti. Čist život nas čini slobodnijim za nesebično i velikodušno darivanje Bogu i crkvenoj zajednici…“.

Po redovničkoj poslušnosti, redovnik se suobličuje Kristu Gospodinu koji je svoje poslanje izvršio poslušnošću Ocu. „Poslušnost je i kritika današnjemu apsolutiziranju slobode kojom se moderni čovjek želi pošto-poto neovisno, ponajviše samodopadno, ostvariti. Bogu posvećen život, življen u svoj časnosti, predanju i ljubavi, jest kao takav istinska snaga Crkve. On učvršćuje njezinu vjerodostojnost i već sada uprisutnjuje buduću stvarnost i potpuno zajedništvo s Bogom,“ naglasio je nadbiskup Hranić.

Pri kraju homilije poručio je s. M. Karmeli i prisutnima da dopuste da ih zahvati Krist Uskrsli, da uđu u otajstvo Božje ljubavi i milosti, te da poput apostolske zajednice, nakon Kristove smrti i uskrsnuća, postanu svjedoci novoga života. „Vi ste tomu svjedoci!“ (Lk 24,48).

Nakon homilije, upita i Litanija Svih svetih s. M. Karmela je položila svoje doživotne zavjete u ruke s. Ilijane Terezije od Karmelske Gospe, primila svečani nadbiskupov blagoslov i crnu koprenu, te postala punopravni član zajednice Bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela u Brezovici, čemu su svi prisutni bili svjedoci.

Velečasni Željko Nestić zahvalio je nadbiskupu na predvođenju misnoga slavlja i na homiliji i svjedočenju za Uskrslog, kao i svima prisutnima, a nećakinja novozavjetovanice, studentica Lucija Bašić i Marija Husar Rimac uputile su svoju glazbenu čestitku s. M. Karmeli. Uskrsnom pjesmom: „Kraljice neba raduj se“, uz čestitanje svečarici završilo je misno slavlje.

Prijateljski susret s nadbiskupom metropolitom Hranićem i njegovim tajnikom vlč. Domagojem Lackovićem, u govornici, nije izostao, kao niti aktualnosti iz života Crkve, osobito Đakovačko-osječke nadbiskupije, uz preporuke u molitve.

S. Marija Karmela od Riječi Božje (Blaženka Bašič), rođena je 1973. godine u Slavonskom Brodu, u župi sv. Josipa radnika, od oca Petra, koji je 1990. godine umro, i od majke Marije. Ima tri brata i jednu sestru: Ivana, Tomislava, Božu i Ivanku. Roditelji su ih odgajali u zdravom katoličkom duhu. U kući se posebno prakticirala molitva krunice koja ih je okupljala, kao i pobožnost sv. Ocu Josipu. Sa 17 godina doselila se u Zagreb i tu završila srednju školu i pravni fakultet. Po zanimanju je magistra prava. Bavila se i glazbom i pjevala u crkvenim zborovima. Bila je aktivni član zajednice Krvi Kristove, gdje je djelovala kao suradnik Misionara Krvi Kristove i kao animator za mlade. Godine 2012., na Josipovo ulazi u Stepinčev Karmel u Brezovicu, a 2015. godine polaže svoje prve zavjete i svojom molitvom živi i radi za mnoge.