Svečanom akademijom započela proslava 50. obljetnice ponovne uspostave Splitske metropolije (1969.-2019.)

Uz domaćina, splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, slave i ostali biskupi sufragani Splitske metropolije: dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk i umirovljeni kotorski biskup Ilija Janjić.

Obilježavanju jubileja nazočili su predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, mostarsko-duvanjski biskup i stalni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, naslovni nadbiskup ninski i bivši apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović, izabrani naslovni nadbiskup Cisse i imenovani apostolski nuncij u Obali Bjelokosti mons. Ante Jozić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, članovi Prvostolnog kaptola na čelu s prepozitom i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, provincijalke, rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa don Jure Bjeliš, ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa don Edvard Punda, odgojitelji, bogoslovi i sjemeništarci, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu prof. dr. Mladen Parlov s prodekanima, profesorima i studentima, brojni svećenici, redovnici, redovnice, predstavnici svjetovne vlasti, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, dogradonačelnik Splita Nino Vela, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, članovi akademske zajednice među kojima i rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Dragan Ljutić, akademik Radoslav Tomić, Vanja Kovačić iz Konzervatorskog odjela, članovi Književnog kruga i Matice hrvatske te ostali predstavnici kulturnog i društvenog života.

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je kako obnova i ponovna uspostava prvostolničkog ili metropolitanskog središta Crkve u južnoj Hrvatskoj, u Splitu, nedvojbeno spada u događaje koji su crkvenoj i društvenoj stvarnosti ovoga dijela naše domovine dali poseban biljeg te istodobno osnažili Crkvu u navještaju evanđelja i učvrstili vjerski i društveni život u ovim krajevima.

Govoreći o povijesnom razvoju događaja, mons. Barišić je naglasio: „Obnova nadbiskupskoga sjedišta u Splitu, i ponovna uspostava ovdašnje crkvene pokrajine, nosi nadnevak 27. srpnja 1969., i na njoj stoji potpis pape Pavla VI. Sâm događaj svečano je proslavljen u splitskoj katedrali u nedjelju 23. studenoga 1969. godine. Duh Sveti je vodio papu Pavla VI. u njegovoj konačnoj odluci obnove i ponovne uspostave glavnoga crkvenog središta u Dalmaciji. On je, naime, služeći se vlašću Petrova nasljednika, odlučio Splitu vratiti crkvenu i društvenu ulogu, koju je Split sa starom Salonom, imao više od jednoga i pol tisućljeća, i to u početku u rimskoj Dalmaciji, a kasnije u hrvatskim krajevima. Dogodilo se to na molbu ondašnjega biskupa splitskoga i makarskoga Frane Franića, upućenu zajedno s biskupima u Šibeniku, Hvaru i Dubrovniku, te apostolskim upraviteljem u Kotoru, koji su spomenutu obnovu i ponovnu uspostavu zatražili, uz punu potporu Stolnoga kaptola u Splitu, Sustolnoga kaptola u Makarskoj i Zbornoga kaptola u Trogiru, jednako kao i provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu, te ustanovâ za odgoj svećenikâ u Splitu i Makarskoj. Vijest o obnovi i ponovnoj uspostavi prvostolničkoga ili metropolitanskoga sjedišta u Splitu biskup Franić priopćio je povjerenim mu vjernicima, posebnom okružnicom, napisavši s tim u svezi: ‘Javljam vam, da je Sv. Otac Pavao VI., povratio splitskoj biskupiji, nadbiskupsku i metropolitansku čast, i da je ta obnova, danas objavljena preko Radio – Vatikana, i meni pismeno saopćena, od apostolskog delegata Sv. Stolice u Beogradu, mons. Marija Cagne, pismom od 12. VIII. 1969. godine. Od sada, dakle, naša biskupija Splitska i Makarska, postaju nadbiskupija i metropolija, u koju ulaze kao članice biskupije: Šibenik, Hvar, Dubrovnik i Kotor’. Tako se je, eto, nakon 141 godine, rečenoga dana, apostolskim pismom, pučki zvanom bula, ‘Qui vicariam’, pape Pavla VI., nastavilo točno ondje gdje se je 30. lipnja 1828. godine bilo stalo, apostolskim pismom ‘Locum beati Petri’, pape Leona XII., čime je ponovno uspostavljen tisućljetni slijed“.

Zaključujući pozdravni govor, nadbiskup je zahvalio svojoj „starijoj braći“ i prijateljima u episkopatu, umirovljenim biskupima sufraganima mons. Štambuku, mons. Ivasu i mons. Janjiću na njihovu razumijevanju, podršci i suradnji. Svojoj „mlađoj braći“ u episkopatu mons. Uziniću, mons. Rogiću, mons. Paliću i mons. Gjonlleshaju zaželio je „da ova obljetnica bude nadahnuće, trajne i plodne suradnje na svim poljima, i razinama našega dušobrižničkoga djelovanja, u zajedništvu s braćom svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim“.

Zatim su okupljene pozdravili župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban i dogradonačelnik Splita Nino Vela, čestitavši Splitskoj metropoliji ovu tradicijom bogatu obljetnicu. U svom obraćanju, predsjednik HBK nadbiskup Puljić čestitao je metropolitu Barišiću i svim sufraganima ovaj povijesni dan, izrazivši nadu i vjeru u daljnju suradnju svih metropolija, kao i nadbiskupija i biskupija na našem području.

Za vrijeme akademije, uzvanicima i gostima priključio se i novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

Nakon pozdravnih govora emitiran je dokumentarni film „Splitska metropolija“, redatelja prof. dr. Josipa Dukića, a snimatelja i montažera Petra Jurčevića.

Dr. Dukić potom je održao predavanje „Od Salone do Splita“ u kojem je naglašeno kako ove proslave ne bi ni bilo da nije Salone i Salonitanskih mučenika te jake kršćanske zajednice na tom području. „U Saloni imamo popis cijelog niza biskupa čija su imena zapisana u kamenu, a arheološki je potvrđen broj od 15 crkava unutar i izvan zidina. Izrazito su važne bazilike koje su građene kraj mjesta ukopa mučenika, a osim najveće bazilike na prostoru današnje Dalmacije, važno je spomenuti i Križu baziliku“, kazao je dr. Dukić, dodavši kako je iz te Crkve proizišlo nekoliko velikih mučenika, među kojima posebnu važnost imaju sv. Dujam i sv. Anastazije. „U srednjem vijeku se jaka kršćanska zajednica iz Salone seli u Split, ali Salona ostaje temelj kršćanstva na ovim prostorima te u tom vidu i jedan od temelja današnje Splitske metropolije“, ustvrdio je dr. Dukić.

Drugo predavanje pod nazivom „Splitska metropolija od splitskih sabora u 10. st. do 1828. godine“ izložio je prof. dr. Slavko Kovačević. Istaknuo je kako se kršćanska dimenzija splitske Crkve koja je povijesno bila naslonjena na salonitansku Crkvu, širila do te mjere da su splitski biskupi postali glavne osobe u oblikovanju hrvatskog identiteta. Pri tome se posebno osvrnuo na dva sabora u splitskoj katedrali koja su održana 925. i 928. godine. Napomenuo je i kako su se splitski biskupi kroz srednji vijek nazivali i nadbiskupima, metropolitima, ali i primasima cijele Hrvatske. Pojasnio je kako početkom 19. st. austrijska vlast želi reorganizirati biskupije uzimajući Zadar za svoje crkveno središte. U tim okolnostima papa Lav XII. izdaje 1828. godine bulu pod nazivom „Locum Beati Petri“, degradirajući drevnu Splitsku metropoliju i nadbiskupiju na razinu biskupije.

O „Odnosu Crkve i države (1960. – 1970.)“ govorio je prof. dr. Miroslav Akmadža. Osvrnuo se na političko-društveni i crkveni kontekst unutar kojeg Split ponovno dobiva status metropolije. Tumačeći zaokret u politici Jugoslavije prema katoličkom narodu poslije smrti kardinala Stepinca, dr. Akmadža je naglasio kako država daje Crkvi prividnu slobodu sa željom da se nad vjernicima provodi tajna represija. „To je razdoblje u kojem izlazi Glas Koncila, a u Splitu se javno slavi ponovna uspostava Splitske metropolije. Ipak, razlozi nisu u državnoj ljubavi prema Crkvi nego u interesu države koja se želi prikazati u najboljem svjetlu pred međunarodnom zajednicom“.

Predavanje „Ponovna uspostava Splitske metropolije“ održao je dr. Mile Vidović. Analizirajući razvoj procesa ponovne uspostave Splitske metropolije, dr. Vidović je istaknuo kako je pokretanje pitanja obnove Splitske metropolije započelo u siječnju 1961. godine. Iznoseći povijesne podatke pojasnio je kako je veliki utjecaj na odluku imalo i pismo koje je biskup Franić predao Svetom Ocu za vrijeme svog boravka u Rimu 5. prosinca 1968. godine. Spomenuo je još i pismo od 7 točaka koje je, 6. prosinca 1968. godine, biskup Franić uputio državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Cicognaniu te predstavku koju je 78 domaćih intelektualaca uputilo papi Pavlu VI., 19. prosinca 1968. godine. U toj predstavci mole Papu da ponovno uspostavi Splitsku metropoliju, navodeći razne razloge u korist takvom rješenju. „Konačno, biskup Franić se 25. lipnja 1969. godine susreo s papom Pavlom VI. Zbog Franićeva hrabrog nastupa, punog poslušnosti i kršćanske odlučnosti, papa je obećao kako će riješiti ovo pitanje. Dana 12. kolovoza 1969. godine apostolski delegat iz Beograda poslao je biskupu Franiću pismo u kojem piše da je Sveti Otac nakon što je upoznao stav Biskupske konferencije, odlučio biskupsko sjedište u Splitu promaknuti na metropolitansko sjedište. Bula ‘Qui vicariam’ o uspostavi Splitske metropolije nosi datum 27. srpnja 1969. godine. Dana 30. rujna 1969. godine Franić je uputio svoje Pastirsko pismo o proslavi obnove Splitske metropolije“, zaključio je, prisjetivši se svih točaka tadašnje sedmodnevne proslave u cijeloj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Splitskoj metropoliji.

Program svečane proslave pjevanjem je obogatio Komorni zbor bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu pod vodstvom mo don Ivana Urlića.

Vrhunac proslave bit će euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma.