U dnevnim razmatranjima i nagovorima voditelj fra Tomislav govorio je o svećeničkoj duhovnosti. Istaknuo je potrebu da se svećenik treba oboružati duhovnom kontemplacijom koja mu pomaže da bude vjerodostojniji pred Bogom i svijetom. Svećenički identitet mora biti utemeljen na duhovnosti „koju nam Krist daruje i u kojoj nas Krist poučava“. Razmatralo se o radu kao kršćanskoj vrednoti. Dužnost rada za svećenike je temeljna kršćanska krepost i divno odgojno sredstvo i nenadoknadiva asketska norma. U posljednjem razmatranju voditelj se osvrnuo na sakrament pomirenja kao na sakrament Božje utjehe.

Biskup Košić je tih dana u zajedništvu sa svećenicima predvodio misno slavlje u kapelici Lječilišta i sudjelovao na svim razmatranjima i molitvama. Na završetku je biskup posebno zahvalio voditelju fra Tomislavu na spremnosti i odazivu da predvodi duhovne vježbe, spomenuvši da svećenicima duhovne vježbe služe za jačanje vjere i ljubavi potrebne za pastoralni rad među povjerenim narodom.