U ovoj homiliji blaženi Alojzije Stepinca polazi od definicije obitelji te pojašnjava kako je obitelj „temeljna stanica ljudskoga društva, a sastoji se od oca, majke i djeteta“ (Batelja, 2009: 68). Obitelji koje dijele jezik, običaje i interese čine narod, a Stepinac naglašava kako „čitavo čovječanstvo nije drugo nego skup obitelj, koji je poznat samo Bogu“ (Batelja, 2009: 68), i nastavlja: „Ako je obitelj temeljna stanica ljudskog društva, onda je jasno da o njezinoj vrijednosti ovisi i vrijednost i snaga države i naroda!“ (Batelja, 2009: 68).

„Pojava Svete Obitelji je u povijesti ljudskoga roda nešto tako silno, da se ne čudimo ako su se i najveći majstori svijeta natjecali da je dostojno prikažu bilo na platnu bilo na zidovima veličanstvenih crkava određenih za službu Božju“ (Batelja, 2009: 68), ističe naš Blaženik te ističe kako je Sveta Obitelj najslavnija obitelj koja je ikada postojala, slavnija od obitelji velikih patrijarha i proroka. „Jednom riječju, niti je ikada postojala, niti postoji, niti će ikada postojati obitelj jednaka Svetoj Obitelji iz Nazareta. Ni u jednoj drugoj nije bilo tako svetog djeteta kao u nazaretskoj, u kojoj dijete predstavlja utjelovljena svetost, Sin Božji Isus Krist. Ni u jednoj nije bilo tako svete majke kao u nazaretskoj, u kojoj majku predstavlja Djevica Marija, koja je bez grijeha začeta i bez grijeha živjela. Ni u jednoj nije bilo tako svetog oca kao u nazaretskoj, u kojoj oca predstavlja sveti Josip, koji je od svih stvorova i na nebu i na zemlji, po svetosti odmah do Majke Božje, veći od stvorova“ (Batelja: 2009: 68. –  69.).

Sveti Josip bio je zakonita glava Svete Obitelji, a kardinal Stepinac govori nam kako dokaze o tome „iznosi Sveto pismo, Duhom Svetim nadahnuto. Po Josipu se vodi rodoslovlje Isusa Krista, koje sv. Matej počinje s patrijarhom Abrahamom, a završava Jakovom, koji „rodi Josipa, muža Marije. Od nje se rodi Isus, koji se zove Krist“ (Mt 1, 16-17). Da je sv. Josip zakonita glava Svete Obitelji vidi se iz naloga koji mu daje anđeo po nalogu Božjem, a po kojemu ima uzeti k sebi ženu svoju Mariju, i blagoslovljeni plod njezine utrobe, Sina Božjega, prozvati imenom Isus, što je Josip i učinio (usp. Mt 1, 24 –  25)“ (Batelja: 2009: 69).

Nadalje, Stepinac navodi kako o sv. Josipu kao glavaru Svete Obitelji govori i činjenica kako je brinuo da otputuju na popis pučanstva u Betlehem, gdje se morao snaći za smještaj. Na kraju svoju Presvetu Zaručnicu smješta u špilju, gdje na svijet donosi Isusa, Spasitelja svijeta. Također, sv. Josip s Marijom prikazuje Isusa u hramu i prinosi zakonom propisanu žrtvu, a kad mu se anđeo drugi put javlja u snu, sluša nalog koji dobiva i bježi s Marijom i Isusom u Egipat. Kad je opasnost prošla, Josip Svetu Obitelj vodi natrag u zemlju Izraelovu. (Batelja, 2009: 69)

Naš Blaženik ističe kako i ponašanje Blažene Djevice Marije pokazuje koja je bila uloga sv. Josipa u Svetoj Obitelji: „Da je sveti Josip bio doista zakonita glava Svete Obitelji, vidi se iz čitavog ponašanja Djevice Marija, koja, kad su našli izgubljenog Isusa u hramu, govori: „Dijete, što nam to učini? Evo, otac tvoj i ja žalosno smo te tražili“ (Lk 2, 48). Ona stavlja sv. Josipa na prvo mjesto, a onda tek sebe, kao što čini i sv. Luka u svom Evanđelju kad govori: „Otac njegov i mati njegova veoma su se čudili tome što se govorilo za njega“ (Lk 2, 33)“ (Batelja, 2009: 69. –  70.).

Stepinac nam govori kako je Isus također Josipu iskazivao čast kao glavi obitelji: „Da je sveti Josip bio zakonita glava Svete Obitelji vidi se i iz ponašanja samoga Isusa. „Tada siđe s njima“, veli sv. Luka, „i dođe u Nazaret, i bio im je poslušan“ (Lk 2, 51). Ne što bi morao biti poslušan, jer Bog nije dužan nikome biti poslušan, nego jer je htio biti poslušan, iskazujući mu čast kao glavi obitelji“ (Batelja, 2009: 70), navodi naš Blaženik u homiliji i naglašava kako je sveti Josip najvjernije „ispunio svoju zadaću kao glava Svete Obitelji, jer mu je Bog dao sve potrebne milosti, među kojima i onu veliku ljubav prema Djetetu Isusu, koju inače narav ulijeva naravnim ocima djece“ (Batelja, 2009: 71).

U zaključku propovijedi bl. Alojzije Stepinac podsjeća nas da „u obitelji treba vladati red po Božjoj osnovi, u kojoj postoji glava, koja ravna i određuje što se mora činiti, i članovi, koji moraju slušati i slijediti što glava obitelji razborito traži. Ima ih, koji se dižu protiv te Božje uredbe. Djeca se dižu protiv očinske vlasti, a žene žele u svemu biti ravnopravne muževima, tj. očevima obitelji. Svi trebaju uzeti za uzor vladanje Isusa, Josipa i Marije. Sin Božji pokorava se Josipu kao glavaru obitelji. Po toj odredbi, najsvetija među ženama, najčistija među ženama, najljepša među ženama, najbolja među ženama, Djevica Marija, ponizno se sagiblje pod upravu glave Svete Obitelji, sv. Josipa“ (Batelja, 2009: 72).

O knjizi Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa više možete pronaći na stranici Zagrebačke nadbiskupije.