Blaženi kardinal Alojzije Stepinac propovijed o sv. Josipu kao jakom čovjeku započinje izražavanjem divljenja te piše sljedeće: „Koliko je morala biti jaka, junačka duša sv. Josip, zaručnik Bogorodice i hranitelj Sina Božjega! Njemu je Crkva dala u litanijama počasni naziv kad nas uči zazivati ga: ‚Josipe jaki, moli za nas!‘ I njegov je život bio isprepleten nebrojenim poteškoćama, koje je snosio kršćanskom jakošću i hrabrošću“, (Batelja, 2009: 91.).

Stepinac nadalje piše da „u sv. Josipu nalazimo uzvišenu krjepost kršćanske hrabrosti i jakosti. Što je hrabrost? To je moralna krjepost, koja čovjeka jača da na putu za dobrim ne malakše, nadošle kako mu drago velike životne poteškoće. Tu je jakost sv. Josip pokazao u najvišem stupnju“ (Batelja, 2009: 91. – 92.).

„Koliko je duševne jakosti trebalo da ostane miran i ne počini ništa zbog čega bi se kasnije morao kajati kad je opazio svoju svetu Zaručnicu u blagoslovljenom stanju, a nije si mogao razjasniti stvar. Kako teške zločine ljudi počine često puta zbog kakve neznatne sumnje! Herod je na primjer posumnjao da bi mu novorođeni Krist mogao oteti ono i onako kukavno prijestolje. I odmah odluči ubiti ga. I kad nije mogao njega se dočepati, dade, veli Sveto pismo, poubijati svu mušku djecu u Betlehemu i okolici od dvije godine na niže. Da je u Herodu bio trunak one jakosti kao u sv. Josipu, ne bi sigurno nikada počinio tako krvavi zločin, nego bi se svladao, barem dok ne bi točno saznao o čemu je riječ“ (Batelja, 2009: 92.), nastavlja Stepinac homiliju i navodi da je mnogo jakosti trebalo sv. Josipu i kad je morao bježati u Egipat, „bježati usred gluhe tamne noći s nejakim djetetom i Marijom, a možda će mu progonitelji biti neprestano za petama?“ (Batelja, 2009: 92.).

Kameni kip sv. Josipa iz zbirke Dijecezanskog muzeja

Sv. Josip svoju duševnu jakost pokazuje i tijekom boravka u Egiptu iščekujući povratak u zemlju Izraelsku, ali i po povratku u Nazaret. „Koliko je jakosti trebalo sv. Josipu da tijekom dugog niza godina, sve dok nije Isus odrastao, snosi bez riječi prigovora sve poteškoće svoga radničkoga života! To može najbolje shvatiti onaj koji je možda živio ili živi u sličnim prilikama. A nikada ne čitamo o sv. Josipu da je ičemu prigovarao, da se na išta tužio, da je igdje pokazao nestrpljivost, razdražljivost. Znak je to da je sv. Josip bio jaka, izvanredno jaka i hrabra duša, koja je bila Bogu baš zbog toga na poseban način draga i mila“ (Batelja, 2009: 92. – 93.).

Stepinac nas upozorava da je mnogo teže trpjeti udarce i poteškoće te kako to traži veću snagu od zadavanja udaraca. „Nemojmo se varati! Zar mislite da se veća snaga traži za čekić, kojim se služi kovač kod svog posla, nego za nakovanj po kojemu se udara godinama i godinama, a ipak ostaje nepromijenjen? Mnogo se veća snaga traži za strpljivo podnošenje životnih nevolja koje čovjeka snalaze sa svih strana, nego i za najveći vojnički udarac“ (Batelja, 2009: 93.), navodi naš blaženik i nastavlja: „Mnogo, mnogo teže je biti nakovanj po kojemu drugi nemilosrdno udara, nego bat, koji daje sebi oduška, da tako kažemo udaranjem. Mnogo, mnogo teže je strpljivo, bez mrmljanja, bez srdžbe snositi sve životne udarce koje nam pošalje ruka Božja, nego izvesti najsmjelije vojničke udarce“ (Batelja, 2009: 95.).

„Kad nam sveta Crkva stavlja pred oči jakost sv. Josipa, hoće nas upozoriti da nam je krjepost jakosti, hrabrosti silno potrebna u životu. Treba samo malo zaviriti u Sveto pismo da se uvjerimo u potrebu jakosti i srčanosti“ (Batelja, 2009: 95.), potiče nas blaženi kardinal Stepinac i naglašava: „Krjepost hrabrosti, jakosti, od golemog je značenja u našem životu, i gdje nje nema, ne zna čovjek kako bijedno može završiti“ (Batelja, 2009: 95.).

Na kraju homilije naš blaženik kaže: „A što je drugo i naš život na zemlji, nego put u pravu zemlju obećanu, nebesku domovinu? U nju ne ulazi nitko bez borbe, osim ako izuzmete nevinu djecu, umrlu odmah poslije krštenja. Svi drugi moraju se boriti, svladavati nebrojene poteškoće s kojima je povezan ljudski život. Kao što su Izraelcima priječili put u zemlju obećanu Kanaanei, tako i nama priječe put u nebo vlastite strasti i vanjski neprijatelji prema riječima Kristovim: ‚Kraljevstvo nebesko silu trpi i siloviti ga otimaju‘ (Mt 11, 12). I tko bi u toj borbi klonuo, nema mu mjesta među jakim junačkim dušama kao što je bio sv. Josip (…)“ (Batelja, 2009: 96.).

O knjizi Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa više se može pronaći na stranici Zagrebačke nadbiskupije.