Sveti Josip primjer je izvanredno strpljivog čovjeka, što molimo u litanijama kada ga zazivamo: “Ogledalo strpljivosti, moli za nas!” Bl. Alojzije Stepinac u svojoj homiliji prema ovom litanijskom zazivu ističe kako je strpljivost “dio hrabrosti, odnosno krjepost koja jača volju u podnošenju kada zlo snađe čovjeka (…) to zlo može dići s mnogo strana” (Batelja, 2009: 110). Zatim ističe brojne primjere zla koja mogu snaći različite ljude u različitim situacijama te navodi kako “u svim tim slučajevima strpljivost brani da bol i žalost ne prevladaju čovjekom, nego da nastavi rad na dobrom putu iz ljubavi prema Bogu. Zato je strpljivost od goleme važnosti u ljudskom životu, i imao je pravo sv. Grgur Veliki papa kada kaže da je strpljivost korijen i čuvar svih krjeposti. Svakome dobrom djelu stoje nasuprot zapreke. Tih pak ne možemo odrastraniti bez strpljivosti. Zato su strpljivi ljudi Bogu izvanredno mili” (Batelja, 2009: 110).

Bl. Alojzije Stepinac govori nam kako “Bog cijeni strpljive ljude i obasiplje ih blagoslovom, jer je u njegovim očima “bolji strpljiv čovjek nego ratni junak; i tko svlada samoga sebe, veći je nego osvojitelj gradova” (Izr 16, 32)” (Batelja, 2009: 110). Naš Blaženik nadalje ističe važnost strpljivosti u životu i podsjeća kako je sv. Josipu “bila povjerena služba koja je iziskivala mnogo strpljivosti; i budući da je sv. Josip, kao što smo već govorili, svetošću nadvisivao sve ljude, izuzevši Bogorodicu, razumljivo je da je morala neobično odsijevati na njemu i sveta krjepost strpljivosti. Nigdje doduše Sveto pismo ne spominje izrijekom te Josipove krjeposti, ali to nije ni potrebno kad ga naziva pravednim, to jest savršenim u svakoj krjeposti i iznosi činjenice iz kojih svaki čovjek dobre volje može stvoriti sud o strpljivosti sv. Josipa” (Batelja, 2009: 111-112).

Stepinac potom nabraja situacije iz života sv. Josipa u kojima je nemoguće poreći svečevu izvanrednu strpljivost: saznanje da je Marija trudna, mučno putovanje iz Nazareta u Betlehem na popis stanovništva, bijeg, pa povratak iz Egipta… Naš se Blaženik pita “tko će razuman napose poreći izvanrednu strpljivost svetog Josipa u njegovu mučnom drvodjelačkom zanatu u Nazaretu tijekom dugog niza godina, dokle god Isus nije stupio u samostalan život? Radnik kuka zbog neugodna posla u tvornici, vojnik kuka zbog oštre discipline, činovnik kuka zbog mulna rada u uredu, mnoga domaćica jadikuje zbog nestašice sredstava za prehranu obitelji, i tako redom: ali za svetog Josipa nije nam Sveto pismo zabilježilo ni jedne jedine žalbe. Znak je to da je bio čovjek savršene strpljivosti, držeći se onoga savjeta bozanskog Spasitelja: “U strpljivosti posjedovat ćete duše svoje” (Lk 21, 19)” (Batelja, 2009: 111).U konačnici, bl. Alojzije ističe kako je sv. Josipu njegova “strpljivost pomogla da snosi mirno križ svoga drvodjelačkog zanata tijekom dugog niza godina; ta mu je strpljivost pomogla da je konačno smiren predao dušu Bogu u naručju Isusa i Marije” (Batelja, 2009: 113).

“Ogledalo strpljivosti, moli za nas! Tako nas uči govoriti sv. Crkva. Ako nam je ikada bila potrebna sveta strpljivost, a ono je sigurno potrebna sada poslije strašnih poratnih prilika. Jao čovjeku, koji se nije oboružao strpljivošću. Taj je na putu počiniti mnoge grijehe, a može završiti i s najstrašnijim, sa samoubojstvom” (Batelja, 2009: 113), naglašava naš Blaženik, a potom upozorava: “A zar nismo i sami u ovim našim danima, i za vrijeme strašnoga rata i poslije njega, doživjeli ne jedan, nego mnogo slučaja samoubojstva u našoj sredini? Odakle ti žalosni čini, nego iz pomanjkanja kršćanske strpljivosti, iz pomanjkanja koje ne može podnijeti ni najmanju protivštinu, nego se hoće odmah nje riješiti, i poluči upravo protivno” (Batelja, 2009: 113).Na kraju ove homilije bl. Alojzije Stepinac poziva nas da nasljedujemo sv. Josipa: “Učimo biti strpljivi prije svega u poslovima svoga zvanja, kao što je bio sv. Josip. Nestrpljivost zbog mnogih ili teških poslova ništa ne koristi, nego samo donosi štetu, kao i gorska bujica koja se ruši na plodna polja i sve uništava. Učimo se biti strpljivi ako nas snađu nesreće i bolesti, jer to nisu prava zla, nego milosti Božje da njima kupimo nebo. Učimo se biti strpljivi i zbog vlastitih pogrješaka u koje možda ponovo i ponovo padamo, jer samo “u strpljivosti posjedovat ćete duše svoje”, veli Isus Krist. Učimo biti strpljivi i, s obzirom na kraj našega života i vječno blaženstvo, kao što govori apostol (Rim 8, 25)” (Batelja, 2009: 114), ističe Stepinac i zaključuje: “Iznad sviju blista sv. Josip, ogledalo strpljivosti, pozivajući nas da idemo za njim” (Batelja, 2009: 114).

O knjizi Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa više na stranici Zagrebačke nadbiskupije.