Kardinal Alojzije Stepinac u zatvoru u Lepoglavi napisao je propovijed na temelju litanijskog zaziva Josipe pravedni, moli za nas! U uvodu ove homilije polazi od citata iz Knjige Propovjednikove pišući: „Boga se boj! Zapovijedi njegove drži! To je potpun čovjek! (Prop 12, 13). Ako je pak to potpun čovjek, koji vrši pravilo od Boga mu dano, makar inače ni u čem blistao, onda nema sumnje da je sv. Josip najpotpuniji čovjek u najboljem smislu te riječi“ (Batelja, 2009: 74.), navodi Stepinac i nastavlja: „Čitamo u Evanđelju da ‚je bio pravedan‘ (Mt 1, 19). Prema tome Crkva je dobro znala zašto je uvrstila u njegove litanije i ovaj lijepi zaziv: ‚Josipe pravedni, moli za nas!‘ Prema latinskom izvorniku još točnije: ‚Josipe najpravedniji ili prepravedni, moli za nas!‘“ (Batelja, 2009: 74.).

Stepinac ističe da u sv. Josipu nalazimo ideal pravedna čovjeka. Bio je „zaručnik Presvete Djevice, odnosno pravi muž prema židovskom zakonu. Znao je da je Marija zavjetovala Bogu vječno djevičanstvo. Sam je odlučio djevičanski živjeti do smrti. Koliko zabune u njegovoj duši kad je opazio da je njegova Zaručnica u blagoslovljenom stanju. Ali, Josip je, veli Sveto pismo, bio pravedan. Nije htio da se zaleti, nije htio da krivo sudi, već se držao one evanđeoske: ‚Sve što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima‘ (Mt 7, 12). Nije joj dao javno raspusne knjige da je ne osramoti, nego ju je namislio potajno otpustiti da sačuva njezin dobar glas. Kako je Bog nagradio taj njegov čin znamo iz objave koju je primio od anđela“ (Batelja, 2009: 74. – 75.).

Nadalje, naš Blaženik piše kako je Josip potom putovao s trudnom Marijom u Betlehem na popis stanovništva. „Bila je to za njega velika žrtva. Usred zime pješačiti više od stotinu kilometara daleko sa ženom, koja je blizu poroda, značilo je podvrći se još većoj žrtvi. Kad zbog navale naroda nije nigdje u Betlehemu mogao naći stan, morao se smjestiti s Marijom u spilji za životinje. Možemo si lako predstaviti, kako su mnogi drugi u sličnim prilikama prigovarali, a možda i proklinjali tu carsku naredbu. Sv. Josip ne prigovara ni riječi. Vlast se mora poštivati, kaže zakon Božji. Vlast je taj popis naredila, i sv. Josip se pokorava kao da je nalog primio izravno od samoga Boga“ (Batelja, 2009: 75.).

Bl. Alojzije Stepinac naglašava da nam opis sv. Josipa kao pravednog u Svetom pismu govori sve o njemu: „govori nam da je bio muž savršene krjeposti, koji je najsavjesnije ispunio svoju dužnost prema malom Isus kao zakonski otac; koji je najsavjesnije ispunio svoje dužnosti prema Mariji kao svojoj zakonitoj supruzi; koji je i poganskoj rimskoj vlasti dao što joj po zakonu pripada; koji je do u tančine ispunjao što je bio dužan Bogu; koji je dao što je bio dužan židovskoj vjerskoj vlasti; koji je najsavjesnije ispunio svoje dužnosti kao član svoga naroda, kao građanin, jer je sigurno da mu inače Duh Sveti ne bi nikada dao ono divno svjedočanstvo koje mu je dao kad ga je nazvao pravednim“ (Batelja, 2009: 76.).

„Kakva se golema pouka skriva za sve nas u tom svjedočanstvu svetoga Josipa da je bio pravedan muž! Pouka da je pravednost, da je svestrana krjepost jedina stvar koja vrijedi u očima Božjim, i da je prema tome ona naše jedino blago koje ima pravu, trajnu vrijednost. Što govori Duh Sveti? „U vječnoj uspomeni“, veli on, „u vječnoj uspomeni živi pravednik; ne treba se bojati zla glasa“ (Ps 111, 6 – 7). Prošlo je već blizu dvije tisuće godina, a uspomena sv. Josipa biva sve blistavija, kako vidimo, u rodu ljudskome“ (Batelja, 2009: 76.), napominje blaženi Alojzije Stepinac te nas podsjeća na brojne pravednike o čijem nam životu svjedoči Sveto pismo, poput Zaharije i Elizabete, roditelja Ivana Krstitelja; svetog starca Šimuna, Tobije, Noe, proroka Daniela i drugih. Stepinac dalje naglašava: „Ali nemojte misliti da je ostala samo prazna uspomena među ljudima. Jer, veli dalje Duh Sveti, ‚pravednik se zeleni kao palma, kao cedar libanonski raste uvis; koji su zasađeni u kući Gospodnjoj, zelene se u dvorima Boga našega‘ (Ps 91, 13 – 14). Palma i cedar znak su snage, blagostanja i duga života pa ne znače ništa drugo nego vječni, blaženi život pravednika, koji ih čeka u nebu, ili koji su već postigli“ (Batelja, 2009: 77.).

Na kraju, kardinal Stepinac poziva nas da molimo kako nas Crkva uči: „Josipe pravedni, moli za nas!“, da bismo mogli dati „uvijek Bogu prije svega ono što mu dajemo kao svome Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju: da ostanemo čvrsti u vjeri i ne damo se nikome otrgnuti od njega nevjerom, sumnjama, krivovjerjem; da poštivamo sveto ime njegovo, da poštivamo blagdane njegove, da slušamo riječ Božju, idemo na misu, dostojno primamo svete sakramente, izvor vode koja teče u život vječni“ (Batelja, 2009: 77. – 78.). Naš Blaženik ovu propovijed zaključuje riječima: „ona pravednost zbog koje sv. Josipa slavi Duh Sveti; zbog koje je tako silno uzvišen na nebu i zbog koje uspomena na njega kao pravednika blista iz dana u dan sve više među ljudima na zemlji“ (Batelja, 2009: 78.).

O knjizi Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa više se može pronaći na stranici Zagrebačke nadbiskupije.