Na početku ove homilije kardinal Alojzije Stepinac podsjeća „da je neumorni rad bio sveti zakon u Svetoj Obitelji: radila je Presveta Djevica Marija, radio je Isus, a radio je dakako najžilavije sv. Josip da se uzmognu namirite sve potrebe Svete Obitelji, kojoj je on bio glava i za koju je snosio najveću odgovornost pred Bogom“ (Batelja, 2009: 121). Upravo je to razlog zbog kojega Crkva sv. Josipa naziva uzorom radnika i potiče vjernike da mu se utječu zazivom „Uzore radnika, moli za nas!“

Nadalje, naš Blaženik progovara kako se stav prema radu uvelike promijenio. „Nikada se u povijesti roda ljudskoga nije toliko govorilo o radu kao u naše vrijeme. U vrijeme prije Krista rad je bio preziran, jer je stari poganin smatrao da je rad samo za robove. Moderni pak pogani, to jest neki naši suvremenici, koji su odbacili Krista, hoće od rada stvoriti neko blaženstvo pred kojim bismo svi morali padati na koljena“ (Batelja, 2009: 121), upozorava Stepinac i nastavlja: „Međutim na krivom su putu bili pogani prije Krista, koji su prezirali rad. Na krivom su putu i pogani naših dana, koji obožavaju rad“ (Batelja, 2009: 121).

Kip sv. Josipa s Isusom u Župi Dobrog Pastira u Brestju

Kardinal Stepinac usmjerava nas prema svetome Josipu i želi da u njemu tražimo pravo značenje rada. „Promatrajući život sv. Josipa, vidimo da je sav njegov rad bio zbog Krista, da je svaki njegov rad počinjao i završavao s Kristom“ (Batelja: 2009, 121-122), napominje naš Blaženik. „Po Božjoj promisli i po Božjoj volji, sv. Josip je bio određen za hranitelja Isusa Krista, Sina Božjega. Njemu je pripadalo da radom svojih ruku priskrbi Isusu potrebno za hranu da se uzmogne razviti do snažna čovjeka. Njemu je pripadalo pobrinuti se da Isus ima što mu je potrebno za pristojno odijevanje. Njemu je pripadalo pobrinuti se da bi Isus imao skroman krov nad glavom. Zadnji razlog svega Josipova rada bio je Isus, odnosno sveta volja Božja, koja je njega odredila za hranitelja Sina Božjega“ (Batelja, 2009: 122).

Blaženi Alojzije Stepinac ističe kako je ispravno shvaćeni rad zapravo „uzvišena služba Bogu, kako nam dokazuje sv. Josip, služeći svojim radom Kristu Gospodinu“ (Batelja, 2009: 123). Naš Blaženik potiče nas da na sv. Josipa gledamo kao na uzor, kao na čovjeka čiji se sav rad odnosi na Boga. „Sv. Josip nam je uzor još u nečemu. On je taj rad i započinjao s Kristom, to jest gledajući u njemu Boga, od njega je i molio milost da blagoslovi njegov rad. Jer kaže poslovica: „S molitvom li svoje začiniš djelo, pola si ga završio zacijelo!“ Ako se u radu oslanjamo samo na svoje vlastite snage, tko zna kakav će nam biti uspjeh?“ (Batelja, 2009: 124).

Kardinal Stepinac govori nam kako rad ne vrijedi puno bez Božjega blagoslova. „Blagoslovit će ga onda ako ga za to zamolite, ako mu se preporučimo molitvom prije rada, kao što je činio sv. Josip, koji je svoj rad započinjao s Isusom, ali i dovršavao s njim. Nije si teško predočiti kako se topla molitva morala dizati iz srca sv. Josipa k Bogu kad bi završio svoj dnevni posao i umoran se spremao na zasluženi počinak. A recite mi, koliko ljudi misli na to da svoj mučni dnevni red završi molitvom Bogu po primjeru sv. Josipa? Blažene i sretne duše, koje rad promatraju u svjetlu svete vjere!“ (Batelja, 2009: 125).

Na kraju svoje homilije, koja tematizira litanijski zaziv Uzore radnika, moli za nas!, bl. Alojzije Stepinac upućuje sljedeći poziv: „Naučimo počinjati s Kristom svaki svoj posao, raditi samo za Krista svaki svoj posao, kao što je činio sv. Josip, uzor radnika. Onda će rad i nama biti ključ neba“ (Batelja, 2009: 125).

O knjizi Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa više možete pronaći na stranici Zagrebačke nadbiskupije.