Misu su suslavili župnik Župe sv. Antuna Padovanskog u Levanjskoj Varoši i duhovnik Centra za duhovne obnove „Božje milosrđe“ u Ovčari kod Đakova vlč. Miro Tomas i domaći župnik i rektor svetišta mons. Antun Sente. Pjevanje su predvodili članovi župnog zbora „Sveti Josip“ pod vodstvom s. Blandine Rakari iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi.

Mons. Sente je u homiliji kazao da Bog i danas sije sjeme. Sjeme je Božja riječ koja je posijana. Mi smo to tlo koje Božju riječ primamo. Svjesni smo da mnoge stvari ne ispadnu onako kako smo zamišljali. Na različite nas načine mnoge okolnosti sprečavaju da činimo više dobra, da se kroz nas dobro više ostvaruje, da budemo oni po kojima će Bog davati dobre plodove. U darovanom evanđeoskom tekstu to je opisano kao sjeme koje pada na različito tlo. Tako je i svaki čovjek ograničen različitim teškoćama, no ipak najvažnija poruka ove Isusove prispodobe jest da nije važno koliko ploda urodi nego da ploda bude, stostruko, šezdesetosruko, tridesetrostuko.

Stoga nije važno kolika je velika vjera nego da ona jest, a već će, kada se to Bogu svidi, uroditi nekim plodom. Nije bilo važno u životu svetog Josipa koliko on poznaje povijest Izraelskog naroda, mada sam uvjeren da je jako dobro poznavao, nego ostati Bogu vjeran iako ne razumije što se događa. Često je bio u situaciji da nije mogao do kraja dokučiti zašto se to baš sada događa. I onda kada spoznaje da je Marija trudna i onda kada njemu i trudnoj mu Mariji zatvaraju vrata pred nosom, i onda kada se konačno rodi Spasitelj svijeta, a moćnik ovoga svijeta koji je zapravo neznatan pred Bogom, čini takve poteze da moraju ići u izgnanstvo.

U takvim teškim situacijama potrebno je prepoznati i dodire Božje ljubavi. Josip i Mariji ih prepoznaju u radosti primanja djeteta Boga u naručje. Nadalje, kakvu radost osjeća čovjek kada mu prilaze ljudi, a da to ničim nije zaslužio poput Svete obitelji koja prima i pastire i anđele i mudrace s Istoka.

Stoga je potrebno često si ponavljati sadržaj koji smo slušali danas iz knjige proroka Jeremije: „Prije nego li te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh, prije nego li iz krila majčina izađeš ja te posvetih za proroka narodima.“ Istina, ovo jest nagovještaj Isusa Krista koji nam i danas kroz ovu Božju riječ progovara, ali i poziv svakome od nas s jedne strane da smo prije negoli smo se uopće rodili bili zamišljeni u Božjem naumu i prije nego li smo se rodili da smo već bili posvećeni da bismo bili proroci ponajprije sebi samima, a onda i ljudima s kojima dijelimo ove naše dane, godine i desetljeća ovozemnog života.

Ta činjenica, a to je najsigurnija stvarnost jest dovoljna da u životu ne malakšemo, da se ne bojimo, da ne strepimo, da imamo dovoljno snage za sve životne izazove i da se u konačnici Bogu radujemo i ovim misnim slavljem – zaključio je mons. Sente.

Bračni parovi hodočasnici iz Danske, Švicarske i Austrije

Pri kraju slavlja rektor Sente je kazao da ga često pitaju kako će izgledati sljedeće srijede, hoće li biti nešto drugačije, a onda predlažu da se napravi određena stanka. Ovu srijedu je zamišljao baš tako, ali ga je onda, kako je rekao, sv. Josip iznenadio i poslao tri bračna para koji imaju što posvjedočiti o nečemu naoko jednostavnom, a ipak, gledajući vjernički, dubokoj prisutnosti sv. Josipa i živoga Boga.

Željko i Janja Zubonja žive u Švicarskoj u Zürichu, a Zlatko i Jadranka Zubonja u Kufsteinu u Austriji. Bračni par Puljić potječe iz okolice Banje Luke, a nastanjen je u Danskoj. U Hrvatskoj su na odmoru te su došli posjetiti Josipovo svetište u Karlovcu.

Dok smo u Hrvatskoj, s obzirom na to da redovito pratimo misna slavlja tokom godine i našeg života u Austriji, odnosno u Švicarskoj, htjeli smo se pomoliti i zahvaliti dobrom Bogu i zagovoru svetog Josipa za brojne primljene milosti, ustvrdila su braća Zubonja, rodom iz Kraljeve Sutjeske.

Priznajem da sam redovito molila Gospinu krunicu, a uz Laudato i misna slavlja iz Josipova svetišta, osobito u vrijeme pandemije, zavoljeli smo svetog Josipa i otkrili kako je on tih i moćan zagovornik, posvjedočila je pak Željkova supruga Janja. Dodala je da se u Švicarskoj učlanila u molitveni vjenčić Prečistog Srca Josipova.

Stjepko Puljić je posvjedočio da uvijek kada dođe u Hrvatsku dođe i u svetište u Karlovcu da bi sv. Josipu zahvalio za brojne izmoljene milosti. Sveti Josip mi je pomogao prije dvije i pol godine pri operaciji lijevog kuka. Prije same operacije kazao sam kirurgu koji me operirao da molim svetog Josipa za svoje zdravlje, ali i za njega liječnika da me dobro operira. Preveo sam mu to na njegov jezik. Ne znam kako je to on razumio, ali ja znam da je operacija i više nego uspjela. Nadalje svetom sam se Josipu molio da pravno uredim svoju zemlju u Banjoj Luci i pritom mi je sveti Josip mnogo pomogao. Štovatelj sam svetog Josipa non-stop i kada god dolazim u Hrvatsku moja je obveza doći srijedom na krunicu svetom Josipu da zahvalim, zaključio je.