Misno slavlje predslavio je glavni tajnik biskupije i osobni biskupov tajnik don Ivan S. Vukčević, koji je u svojoj kratkoj propovijedi podsjetio da se ta svetkovina može tumačiti kao i predslovlje toga dana: „Tajna Marije i Crkve“, ono mistično jedinstvo Crkve, zaručnice Kristove, ljepote bez ljage i bora, koje se spoznaje samo očima vjere.

Usprkos sve većoj relativizaciji vjere u današnjem svijetu, danas možda više nego ikad moramo svojim primjerom i radom donijeti novo svjetlo a drugima pokazati put i svjedočenje otajstva Crkve, koja nisu samo administrativne uredbe već stvarnost vjere, stvarnost našeg vremena. Marijin „fiat“ nije izrečeno iz straha, već iz slobode i poniznosti a ono je odraz našeg zemaljskog stanja koje je ona stavila u kontekst svih nas, kao pristajanje uz Božju volju da spasi čovječanstvo – a tada je postala ono što čitava Crkva želi biti i čemu se nada. Bez istočnoga grijeha začeta, Marija je bila spremna donijeti na svijet onoga koji nam je otisnutu sliku Adama i Eve ispravio u svoju i Marijinu, kao novu nadu i vraćanje dostojanstva čovjeka, koji je i stvoren na sliku Božju.

Don Ivan je Marijinu sliku kao jednostavne, ali i pune ljubavi tumačio na primjeru Družbe sestara SMI, čiji nesebičan rad poznaje još od bogoslovskih dana u Sarajevu, a Družba kao nasljednica biskupa Stadlera u brizi o bližnjem otvara nam oči vjere kojima vidimo neprekinutu prisutnost Božjeg kraljevstva na zemlji – onog kraljevstva čiji smo svi činitelji. Na horizontu naše vjere spoznajemo rađanje novoga sunca u liku Djeteta Isusa, a taj horizont su nam i tajne vjere koje možda teže razumom prihvaćamo, ali ipak kao Mlado sunce nas grije i osvjetljava naše put spasenja, zaključio je don Vukčević.

U Gradišću, u biskupiji Željezno (Eisenstadt) žive i rade tri sestre Služavke Maloga Isusa: predstojnica s. Marina Piljić, s. Niceta Rajković i s. Ivana Antić, koje svojim neumornim gotovo desetljetnim radom pomažu starijima i bolesnima u bolnici u Željeznom, posjećuju i njeguju starije svećenike i osobe posvećenog života, brinu o Ordinarijatu biskupije te na taj način potpuno žive karizmu svog utemeljitelja Stadlera, a tu svjetlost Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao i ljubav prema potrebitima, nose i u tom dijelu Europe.

Pod misnim slavljem, molili su na nakanu sestara Družbe koje su u misijama, štićenike Doma „Egipat u Sarajevu“, sve dobročinitelje i djelatnike, a potom su izmolili Litanije Sluge Božjega Josipa Stadlera, molitvu za njegovo proglašenje blaženim te na kraju zapjevali pjesmu, čiji je tekst napisala i uglazbila s. Virginija Nicic: „Još i danas dobri pastir živi / U svom stadu Družbi Stadlerovoj / Služavke smo mi Isusa Malog / Brižne sestre braći osamljenoj“.