Misu su koncelebrirali umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, prepozit Senjskog kaptola mons. Mile Čančar, kancelar biskupije preč. Mišel Grgurić, gospićki župnik o. Marko Maglić te župnik u Bilaju, Bužimu i Ribniku o. Ante Knežević.

U liturgijskom slavlju asistirali su bogoslovi Marko Butković i Petar Huseinović, zajedno s ministrantima, dok je liturgijsko pjevanje predvodio katedralni zbor.

Na početku misnog slavlja biskup Medo pozdravio je vjernike, istaknuvši kako Bogojavljenje predstavlja blagdan svjetla koje Bog daruje svakom čovjeku. Rekao je da su, poput mudraca s Istoka, i današnji vjernici pozvani slijediti zvijezdu vjere, tražiti lice Boga koji se u Isusu Kristu objavljuje svim narodima te ustrajno hoditi putem nade i spasenja.

Propovijed je uputio biskup Jezerinac, osvrnuvši se na otajstvo Bogojavljenja kao blagdana u kojem se Bog objavljuje svim narodima, bez granica i isključivosti. Tumačeći likove svetih Mudraca, istaknuo je njihovu otvorenost Božjem vodstvu i hrabrost da krenu na put vjere.

Protumačio je kako vjera nije statična, nego podrazumijeva traženje, hod i spremnost na promjenu, a zvijezda koja je vodila Mudrace ostaje trajni simbol Božje prisutnosti koja i danas osvjetljava put čovjeku.

„Bogojavljenje nam poručuje da Bog ne ostaje skriven, nego se objavljuje svima koji ga iskreno traže“, pojasnio je.

Govoreći o simbolici zvijezde, istaknuo je kako Bog i danas daje znakove svoga vodstva, ali da je potrebno budno i otvoreno srce da bi ih čovjek prepoznao. „Bog i danas pali zvijezde na našem nebu. Pitanje je samo imamo li oči koje ih vide i srce koje ih slijedi“, rekao je.

Osvrnuvši se na darove koje Mudraci donose novorođenom Kristu, podsjetio je da Bog od čovjeka ne traži savršenstvo, nego život koji je spreman postati dar.

„Bog ne traži od nas ono što nemamo, nego da mu darujemo ono što jesmo“, istaknuo je biskup.

Na kraju propovijedi pozvao je vjernike da i sami postanu svjedoci Kristova svjetla u obitelji, društvu i Crkvi, osobito kroz konkretna djela ljubavi, milosrđa i služenja.

Na završetku euharistijskog slavlja biskup Medo pozvao je vjernike da se upute u župni dom, gdje je upriličen njegov blagoslov.

Nakon obreda blagoslova biskup se obratio okupljenima, govoreći o blagoslovu kao trajnoj stvarnosti koja se ne odnosi samo na prostor, nego i na život vjernika. Posebno je istaknuo važnost govora, potaknuvši okupljene da se zapitaju izgovaraju li riječi koje grade zajedništvo, donose mir i ohrabrenje ili pak riječi koje razjedinjuju i ranjavaju.

Protumačio je kako je blag, strpljiv i odgovoran govor jedan od najkonkretnijih znakova blagoslovljenog doma, jer upravo riječima čovjek može biti nositelj mira ili nemira.

Na kraju susreta biskup je nad sve vjernike zazvao Božji blagoslov, moleći da ih Gospodin prati na njihovim životnim putovima te da blagoslovljeni dom bude mjesto susreta, zajedništva, služenja i rasta u vjeri.