Svetkovina Gospe od Čudotvorne medaljice proslavljena u Osijeku

Uvodeći u slavlje biskup Ćurić kazao je da je radostan u zajedništvu zagledanosti u Djevicu Mariju, na početku nove liturgijske godine u vremenu došašća u čijemu je središtu Sin Božji kojeg je rodila Bezgrješna Djevica Marija. Preporučio je da „svjetlo“ Božje ljubavi bude u zajedničkoj snazi i molitvi.

Mala Gospina medaljica nas poziva pronicati u istinu povezanosti s Marijom

Na početku homilije biskup je istaknuo „kako nam lijepo sjaji Marijin lik na Čudotvornoj medaljici, tom osobitom i dragom znaku naše pobožnosti, koji je tako zdušno i snažno među svima nama prigrlila jedna zajednica sestara redovnica. Upravo po tom znaku dobile su i ime: Marijine sestre čudotvorne medaljice. Ne možemo ne primijetiti kako je malen taj znak. I sve je nekako, već i jezično gledajući, u deminutivu, izraženo i izrečeno umanjenicom medaljica. Mali znak, posve dohvatljiv, takav da ga sasvim jednostavno i lako primiš i obujmiš svojom rukom, dotakneš ga usnama i cjelivaš, staviš na prsa povrh srca, poneseš ga sa sobom, da bude uza te, kao znak pobožnosti i otvorenosti Božjem blagoslovu. U znaku te male Čudotvorne medaljice nikako ne želimo prepoznati neke skrivene i tajanstvene sile, nego si – potaknuti znakom čudotvorne Gospine medaljice – želimo dozivati u pamet otajstva i događaje našega spasenja, sve ono što nam je Bog darovao i na što nas je pozvao u svome Sinu, Isusu Kristu. Samo u cjelini istine spasenja po Kristu, zapravo, rasvijetljeni cjelovitom istinom kršćanske vjere, možemo prepoznati snagu svjedočanstva sv. Katarine Laboure kad je, tada kao mlada sestra novakinja, jednoga poslijepodneva doživjela izvanredno iskustvo ukazanja Blažene Djevice, upravo na današnji dan 27. studenoga 1830. Mala nas Gospina medaljica poziva da srcem i životom trajno proničemo u dubinu istine koja nas povezuje s Djevicom Marijom – s istinom i primjerom njezina života, njezine uloge u djelu spasenja što ga je Bog poduzeo svojim utjelovljenjem u Isusu Kristu, rođenu od Djevice Marije.“

Povezujući slavlje svetkovine s vremenom došašća, biskup Ćurić je naglasio da današnji blagdan „vodi ponajprije do događaja u kojem je Bog trajno označio svoju blizinu s nama ljudima, kad nam se potpuno približio i svojim rođenjem u krilu Djevice postao ‚Emanuel – Bog s nama‘, ‚ljudima u svemu jednak, osim u grijehu‘. Taj središnji spasenjski događaj uvijek nam u pamet doziva da je Bog htio biti nastanjen među nama, u stvarnosti našega svijeta i učiniti ga plodnim da za nas ljude postane mjesto u kojem se živi i započinje ostvarivanje spasenja.“

Svoj život ispunimo svjedočanstvom i djelima ljubavi!

U tom svjetlu predslavitelj je protumačio poruke evanđeoskoga ulomka o svadbi u Kani Galilejskoj, ističući brižno Marijino „oko“ koje zapaža sasvim konkretne brige i potrebe te ih sve stavlja u odnos prema svome Sinu.

On će „svoj čas“ ispuniti „ne tek jednim ili mnogim izvanrednim, čudesnim znakovima, već predanjem vlastitog života, mjerom najveće ljubavi očitovane u smrti na križu.“

Potaknuo je da se u Mariji uvijek prepoznaje suradnica spasenja koja zagovara i podupire osobno pouzdanje u Krista: „Što god vam rekne, učinite!“ Na tom tragu otac biskup pozvao je da se vlastiti sadašnji život, ucijepljen s Marijom u Kristovo djelo spasenja, ispuni svjedočanstvom i djelima ljubavi!

Na kraju homilije posebno se obratio sestarskoj zajednici. „Drage naše Marijine sestre! Posebno nadahnuće vašeg redovničkog poslanja, kako prepoznajemo u predstavljanju vaše karizme, vodi vas do bolesnika, ponajviše do onih siromašnih i zapuštenih. Želimo vam da uvijek mognete svojim svjedočenjem proročki obnavljati poslanje cijele Crkve, da uvijek više postaje osjetljiva za ‚žalosti i tjeskobe‘ svakog čovjeka. Na tu nakanu danas za vas žarko molimo: da svojim redovničkim posvećenjem ne prestanete u svijetu navješćivati ‚čudotvornu‘ Božju ljubav – koja nam daje snagu u sadašnjoj krhkosti i prolaznosti našeg zemaljskog života te nosi čvrstu nadu i svjetlo našoj vječnosti.“

Na kraju slavlja zbor je zapjevao Marijin hvalospjev Veliča. Biskup je pohvalio raspjevanost u čašćenju, zahvalio za zajedništvo te, podsjetivši na Družbino misionarsko poslanje, čestitao kazavši da su siromašni i bolesni lice Božjega svijeta.

Prije završnog blagoslova i otpusta, sabrane je pozdravila provincijalna poglavarica s. Samuela Markanović zahvalivši svim sudionicima –redovnicama i laicima, predslavitelju mons. Ćuriću suslavitelju domaćem župniku Župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića vlč. Tomislavu Benakoviću, predvoditelju trodnevne duhovne priprave vlč. Iliji Doganu i svim štovateljima Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice.

S. Samuela rekla je da je „Bog izabrao Mariju u svojoj malenosti i to je put u apostolatu koji slijedimo u dobrostivosti, velikodušnosti i vjernosti“.

Slavlje je završilo zajedničkim pjevanjem pjesme Gospi Čudotvorne medaljice, a zajedništvo nastavljeno druženjem i osobnim radosnim susretima sa sestrama koje su došle na slavlje iz nekoliko kuća u Osječkoj regiji.

Liturgijsko pjevanje i pjevanje uz molitvenu posvetu Gospi predvodio je redovnički zbor uz orguljsku pratnju s. Franciske Gjonaj.

Marijine sestre u Osijek su došle kao Bolničke sestre iz Graza 1881. zajedno sa sestrama Kćeri kršćanske ljubavi. Kad su se Marijine sestre osamostalile dobile su ime Marijine sestre čudotvorne medaljice i 1926. doselile u Osijek gdje djeluju 95 godina. Družba je 1971. podijeljena na provincije među kojima je hrvatska sa sjedištem u Osijeku. Ove godine slavi se 140. obljetnica dolaska sestara u Hrvatsku. Hrvatska provincija Družbe Marijinih sestra čudotvorne medaljice djeluje u Zagrebu, Blaškovcu, Dubrovniku, Osijeku, Aljmašu, Donjem Miholjcu, Požegi, Novoj Kapeli, Strmcu i Žepču.