Pozdravljajući nazočne, biskup je rekao da su se okupili oko Isusova oltara u katedrali četrdeseti dan nakon svetkovine Uskrsa proslaviti otajstvo njegova uzašašća. Spomenuo je da nam sveti oci tumače kako je Isus u svom uzašašću na nebo unio čovjeka u puno zajedništvo Božjeg života te je naglasio da ovaj dan proslavljaju to otajstvo naše konačne sudbine u Isusu Kristu. Pozvao je sudionike slavlja da budnom vjerom Gospodinu očituju zahvalnost što je svojom mukom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem na nebo ostvario Božji naum o čovjeku.

Biskup je započeo homiliju pitanjem sudionicima slavlja žele li biti dionici Isusova uzašašća, te je na temelju čitanja osvijetlio njegovo otajstvo. Spomenuo je da sv. Luka u ulomku prvog čitanja iz Djela apostolskih najprije tvrdi da je Isus bio „uznesen“, a nakon što je učenicima dao poslanje da idu po svem svijetu propovijedati evanđelje, kaže da je on bio „uzdignut“. Biskup je istaknuo kako nam naše svakodnevno iskustvo može pomoći u razumijevanju onoga o čemu sv. Luka govori s obzirom na Isusa. Kazao je kako već malo dijete koje je tek prohodalo pruža ruke majci, želeći da ga ona podigne u naručaj i privine na svoje grudi, što nije tek neko djetetovo fizičko uzdignuće, nego blizina majčinu srcu, stanje u kojem se dijete osjeća najbolje i najsigurnije. Ustvrdio je kako nam i to potvrđuje da je Bog u kôd svakog pojedinog čovjeka, kao i u čovječanstvo u cjelini upisao želju za uzdignućem. Potkrijepio je to još nekim primjerima. Tako se mnogi pojedinci stjecanjem znanja kroz školovanje žele uzdignuti na višu razinu društvenog života, bolesnici se pak nastoje uzdignuti iz stanja bolesti u stanje zdravlja, a siromašni u bolje imovinsko stanje. Dodao je kako ima posebno značenje suvremeno nastojanje čovječanstva da se uzdigne sa zemlje i raketama otisne u svemirska prostranstva zbog znanstvenih ili drugih strateških pitanja, spomenuvši kako je nedavno raspad kineske rakete i njen nekontroliran pad na zemlju prouzročio strah i proteste. Naglasio je kako navedeno svjedoči da se mi u konačnici želimo uzdignuti iz našeg najtežeg stanja koje nazivamo smrt. Međutim, dok se oko uzdignuća iz određenih životnih stanja i nevolja možemo osloniti na vlastite snage i nekim svojim djelovanjima tomu pridonijeti, naše uzdignuće iz smrti ne možemo ostvariti svojim vlastitim moćima, nego samo uz Božju pomoć, koju nam je on pružio u Sinu svome Isusu Kristu. Bog nije u našu narav upisao samo želju za uzdignućem iz smrti, nego nam je u Isus Kristu omogućio da tu želju ostvarimo, ustvrdio je biskup. Kazao je da je Isus Krist moćan to učiniti, jer on nije „odozdo“ poput nas, nego je on k nama došao „odozgo“, iz vječnog zajedništva Božjeg života, te nas sv. Pavao u Poslanici Efežanima uvjerava kako onaj „koji siđe, isti je onaj koji i uzađe“. Naglasio je kako Isusovo silaženje i uzlaženje nisu prostorni pojmovi, nego se njima označavaju naša egzistencijalna stanja. Isus Krist se spustio u najdublje mračne dimenzije našeg postojanja, u smrt, da bi posvema darovao sebe za nas, i na taj način nam omogućio da budemo uzdignuti u najveće životne visine, u vječni život na nebesima. Biskup je istaknuo kako se u svakom istinskom činu ljubavi ostvaruje dinamizam silaska radi uzdignuća, polaganja sebe za drugoga da bih se vinuo na vrh smislenog stanja svoga postojanja. Svetkovinom Isusova uzašašća na nebo slavimo otajstvo našeg uzdignuća i podsjećamo na način kojim je Bog to ostvario: žrtvom Isusove ljubavi na križu za nas do kraja, do u smrt. Kraljevstvo nebesko koje učenici žele da Isus obnovi prije svoga uzašašća na nebo nije neko naše ljudsko nastojanje da si bolje organiziramo i uredimo zemaljski život, nego je ono djelo koje Otac nebeski ostvaruje za naše konačno i vječno egzistencijalno stanje, puninu životnog dara po žrtvi ljubavi Sina svoga Isusa Krista. Stoga se najveći osobni i društveni pomaci događaju kad mi ljudi usvojimo taj Božji koncept i nastojimo živjeti u skladu s njime, ustvrdio je biskup. Povezujući to s aktualnim zbivanjima u Hrvatskoj pred lokalne izbore, biskup je pozvao sudionike slavlja neka mole kako bi oni koji će biti izabrani za vršitelje javnih dužnosti uzmogli po spomenutom modelu izgrađivati političke, gospodarske i druge sustave koji će istinski biti u službi čovjeka.

Podsjetivši kako evanđelje dana prikazuje da je Isus, uzlazeći na nebo svojim učenicima dao poslanje da po svem svijetu budu navjestitelji njegova evanđelja, radosne vijesti o njegovoj smrti, uskrsnuću i uzašašću, biskup je ustvrdio da je svatko tko povjeruje Evanđelju već postao dionikom Isusove pashe, da je s njime već prešao – hebrejska riječ „pesah“ znači prijelaz – kroz tamu u svjetlo, kroz nemoć u moć, kroz odbačenost u proslavu, i da je već uzdignut u Božju blizinu. Tumačeći znakove koji će po Isusovu obećanju pratiti naviještanje evanđelja, biskup je kazao kako se izgon zloduha ne događa samo po posebnom obredu egzorcizma, nego svakodnevnom molitvom, vjernošću Isusu Kristu i onom Isusovom moći o kojoj govori sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz poslanice Efežanima, a po kojoj je sav stvoreni svijet podložan Isusu Kristu pobjedniku nad smrću. Također je ustvrdio da se govor u novim jezicima, koji spominje evanđelje, ostvaruje kad se trudimo oko međusobnog razumijevanja u ljubavi. Neškodljivost pak smrtonosnih napitaka o kojima govori Isus učenicima u evanđelju označava njihovo svjedočenje kako ovaj svijet nije prepušten nemoći i smrti, nego je u rukama i vlasti Isusa Krista, od čije moćne pobjede nad smrću i oni žive, ustvrdio je biskup. Zamolio je Isusa Krista, koji je uzašao na nebo, da ostane sa svim sudionicima slavlja i sa svakim pojedinim od njih, i da po toj njegovoj prisutnosti naše obitelji i naša domovina budu moćniji u svim suvremenim nevoljama.

Na završetku mise biskup je sudionicima slavlja poželio da Isusova snaga uzdignuća putem njegove ljubavi koja je išla do u smrt, bude njihova snaga, svjetlost i nada kad ih zahvati mrak raznih životnih nemoći, sve do onog posljednjeg dna smrti te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.