Središnju misu svetkovine predslavio je banjolučki biskup Franjo Komarica.

Suslavili su domaći župnik vlč. Zvonko Topić, župnik i gvardijan na Petrićevcu fra Domagoj Šimić, župnik u Trnu fra Dominik Batinić, župnik u Bosanskoj Gradiški vlč. Tomislav Topić i umirovljeni župnik petričevački fra Dujo Ljevar.

Asistirala su dvojica akolita, iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Pridružio im se bogoslov Banjolučke biskupije, Mirko Barun, kojemu je biskup Komarica tijekom misnog slavlja podijelio službu akolitata.

U svečanoj procesiji svih suslavitelja i pjevača i uz pjevanje himna, a zatim i litanija u čast svecu, kroz crkvu je donesen i stavljen pred ambon i oltar kip sv. Ivana pred kojim su prije toga svoje zavjete davali brojni svečevi štovatelji.

Biskup je na početku slavlja izrazio radost i dobrodošlicu brojnim vjernicima i hodočasnicima, tj. poglavito bivšim Banjolučanima, koji su za tu – njima omiljenu svetkovinu – došli iz susjedne Hrvatske i Italije, Slovenije, Austrije, Njemačke te američke Arizone.

U propovijedi se je najprije prisjetio svoga svećeničkog ređenja u toj istoj velebnoj Gospinoj crkvi prije 51 godine i zadaće koju je dobio na ređenju – propovijedati Kristovo evanđelje. Podsjetio je nazočne i na dodatne zadaće koje je dobio na biskupskom ređenju u bazilici sv. Petra u Rimu po rukama sv. pape Ivana Pavla II. prije više od 37 godina – da ustrajno – u zgodno i nezgodno vrijeme –  naviješta posvuda Kristovu Radosnu vijest, te tumači vjernicima Kristov zakon i nauk Kristove Crkve, glede svega što se odnosi na proslavu Božjeg imena, spasenje duša i na uređenje mirnog i zajedničkog života među ljudima i narodima, pogotovo u njegovoj životnoj sredini.

Pohvalio je nazočne štovatelje sv. Ivana Krstitelja, što su svojim dolaskom u župu gdje se od davnih vremena turske vlasti štuje, posvjedočili kakav je sadržaj njihove vjere i koliko drže do tog sadržaja.

Protumačio je značenje Ivanovog imena kao i njegovu jedinstvenu ulogu, koju mu je Svevišnji Bog bio namijenio u kontekstu svoga spasenjskog djela na zemlji. Osvrnuo se i na poznatu svojevrsnu dramu, koju je, u neposrednom susretu s Božjim glasnikom, doživio stari Ivanov otac Zaharija. Tada je zbog svoje sumnje u Božju svemoć privremeno zanijemio.

Biskup je zatim govorio o prevažnoj ulozi braka i obitelji za Crkvu i za društvo, tumačeći službeni crkveni nauk o braku i obitelji. Posebno je stavio naglasak na osnovnu zadaću braka i obitelji – da jedno i drugo trebaju biti u službi života.

Naveo je nekoliko dramatičnih i tragičnih primjera izostanka brige roditelja i društva za ispravan kršćanski odgoj djece i mladih, povukavši paralele između tih fatalnih primjera i mogućeg ponašanja današnjih roditelja i današnjeg domaćeg društva.

Pri kraju propovijedi, osvrćući se na cjelokupnu ulogu Ivana Krstitelja u Božjem spasiteljskom planu, mons. Komarica je naglasio da starije generacije, obavivši zadatak koji su dobili od svoga Stvoritelja i božanskog Učitelja odlaze, a nove dolaze. Samo Trojedini Bog trajno ostaje, jer je On Gospodar i vremena i vječnosti.

Podsjetio je na velike zasluge prijašnjih generacija roditelja, svećenika i redovnika za kršćansku djelotvornu vjeru banjolučkih katolika koju oni ljubomorno čuvaju i prakticiraju protjerani daleko od svoga rodnog kraja. Potaknuo je nazočne vjernike da ne zaborave tu svoju bogatu duhovnu baštinu, nego da ju i dalje ljubomorno čuvaju, njeguju i predaju sljedećim generacijama Kristovih vjernika i drugim ljudima dobre volje.

Složno pjevanje cijeloga okupljenoga mnoštva vjernika predvodili su pjevači udruženih zborova banjolučkih župa sa svojom voditeljicom s. Benitom Antolović.

Pri kraju slavlja biskup Komarica izmolio je molitve blagoslova nad bolesnicima te potaknuo još jednom sve nazočne da ostanu postojani u vjeri svojih roditelja i predaka.

Potom je zajedno sa svim suslaviteljima, zajedno pjevajući himan u čast svetom Ivanu Krstitelju, predvodio procesiju sa svečevim kipom od oltara do njegovog ustaljenog mjesta u crkvi.

Zajedništvo je nastavljeno u dvorištu crkve, uz osvježenje koje su pripremili župljani.

Na svetkovinu su slavljene tri mise. Na sve tri sudjelovalo je mnoštvo vjernika. Ispovijedalo je nekoliko svećenika.

Vjernici su se za proslavu pripremali trodnevnicom. Na slavlja misa su uz domaće župljane dolazili vjernici iz susjednih župa. Mise su predslavili i duhovne nagovore držali domaći župnik vlč. Zvonko Topić, presnački župnik mons. Ivica Božinović i župnik u Novoj Topoli vlč. Angelo Bartulica. Većina vjernika pristupila je i slavlju sakramenta ispovijedi.