U slavlju su, među ostalim, sudjelovali kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra te su se spomenuli 22. obljetnice uspostave Kaptola. Pozdravljajući svećenike, redovnice i druge vjernike, biskup je rekao da su apostolski prvaci sv. Petar i Pavao, čija se svetkovina slavi, temelj na kojemu je Isus Krist izgradio svoju Crkvu. »Petar je prvi, Pavao za njim, dvanaestorica s Petrom, i toliki drugi koji su u apostolskoj službi kao nasljednici sv. Petra i nasljednici apostolski nastavili služiti Isusovu djelu u njegovoj Crkvi«, ustvrdio je biskup. Kazao je da se »i mi uključujemo u to apostolsko djelo u požeškoj mjesnoj Crkvi, osnovanoj prije dvadeset i pet godina. Stoga, apostolske prvake želimo proslaviti sa zahvalnošću, moleći da u našoj vjeri ne smalakšemo, nego da ona u nama bude sve čvršća, a naše svjedočenje sve očitije«. Članovima Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, čestitao je svetkovinu njihova zaštitnika.

Osvrćući se u homiliji na veliku vrućinu, biskup je spomenuo kako mu je ovih dana jedna gospođa rekla da se zbog previsoke temperature zraka ne može ni misliti, a kamoli nešto raditi. Izrazio je radost što su se sudionici slavlja unatoč takvim okolnostima okupili na ovu misu, u uvjerenju da će svojom pameću, a osobito vjerničkim srcem apostolskim prvacima iskazati svoje poštovanje. Kazao je da mu je također drago što je među njima nekoliko ravnatelja katoličkih škola u Republici Hrvatskoj, koji ovih dana u Požegi imaju svoj susret.

Biskup je podsjetio sudionike slavlja kako ljudi redovito oblikuju svoj život polazeći od nečega, gradeći svoj odnos prema materijalnim stvarnostima, znanosti, drugim osobama u politici li na drugim razinama društvenog života. Ustvrdio je kako je veličina apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u njihovu odnosu koji su izgradili prema Isusu Kristu. Kazao je da je Petar, kako se čulo u evanđeoskom ulomku, svoju posvemašnju životnu opredijeljenost za Isusa Krista ispovjedio riječima: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«, posvjedočivši tako da je Isus Krist polazište s kojeg gradi svoj život. Biskup je izrazio uvjerenje kako se svaki sudionik slavlja u požeškoj katedrali svojom vjerom želi pridružiti sv. Petru, koji je u toj vjeroispovijesti sebi obrazložio da je Isus Krist, zato što je Božji poslanik, jedini spasitelj koji nas može osloboditi od promašenosti našeg postojanja, prolaznosti i smrti, i povesti u život vječni. Petra prepoznajemo kao vjernog Isusovog učenika, koji je u svom žaru svjedočenja dospio do Rima, gdje će položiti svoj život i nad čijim će se grobom izgraditi bazilika njemu u čast. Njegov grob u Rimu mjesto je svjedočanstva ne samo njegove krvi prolivene za Isusa Krista, nego i njegove pobjede s Kristom, ustvrdio je biskup.

Govoreći o sv. Pavlu, kazao je da se i on sličnim žarom kao i sv. Petar opredijelio za Isusa Krista, što je potvrdio više puta i u svojim poslanicama, napose kad je zapisao »Meni je život Krist«, smisao njegove sadašnjosti i vječnosti. Kazao je kako je sv. Pavao, time što svoj život nije gradio na svom farizejskom ugledu i znanju nego na Isusu Kristu, očitovao da nije čovjek površnih shvaćanja, nego dubine koje je pronašao u Gospodinu, davši za njega i sam život. Biskup je zahvalio sv. Petru i Pavlu za njihovo svjedočanstvo, te ih je zamolio da sudionicima slavlja udijele ponešto od svoje snage i uvjerenja, kako bi i oni nastojali živjeti od Isusa Krista, jedine naše nade.

Polazeći od naviještenog evanđeoskog izvještaja biskup je podsjetio kako je Isus nakon Petrove ispovijesti vjere dodijelio apostolskom prvaku konkretnu ulogu u svojoj Crkvi rekavši: »Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju«. Ustvrdio je kako Crkva nije nastala iz nekih ljudskih organizacijskih mogućnosti i ciljeva, nego iz Isusove božanske namjere da nakon njegova odlaska sa zemlje ostane prisutan u zajedništvu onih koji se okupljaju oko vjere Petrove, a on ih treba u njoj trajno učvršćivati, prosvjetljivati i ohrabrivati. Naglasivši kako je Isus rekao Petru da će na njemu sagraditi »svoju« Crkvu, biskup je protumačio da je Crkva živi Isus Krist, koji one što u njega vjeruju uvodi u zajedništvo svoje pobjede nad smrću, koju u svetoj misi slavimo i snagom njegova Duha postajemo dionici dinamizma radi kojeg je osnovao Crkvu. Podsjetio je sudionike slavlja da su prije dvadeset i pet godina kad je osnovana Požeška biskupija za geslo uzeli riječi iz Poslanice Hebrejima: »Krist danas i uvijeke«, »da bismo se u našoj mjesnoj Crkvi trajno s Isusom Kristom mjerili tko smo i tko želimo biti, svjesni kako su sva naša druga ljudska mjerila prekratka s obzirom na čežnje koje je u našim srcima probudila Božja ljubav stvoriteljica i obnoviteljica«. Ustvrdio je kako su geslom: »Krist danas i uvijeke« na svoj način prerekli Petrovu ispovijest vjere u Isusu Krista: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«. Kazao je još kako želi zajedno s njima i ovaj dan zahvaliti Bogu »što nam je po vjernom Petrovu nasljedniku, sv. Ivanu Pavlu II. dodijelio da živimo u svojoj mjesnoj Crkvi, i tako ostvarujemo pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj općoj Crkvi«.

Na kraju misnog slavlja biskup je zajedno sa sudionicima izmolio molitvu za Požešku biskupiju. Potom su sišli u kriptu katedrale i ondje u kapeli sv. Ivana Pavla II. povjerili Požešku biskupiju zagovoru njezina utemeljitelja te su sudjelovali u svečanosti otvorenja izložbe »Dvadeset i pet godina Požeške biskupije u slici i riječi« koju su prigodom srebrnog jubileja Požeške biskupije, postavili vlč. Marijan Pavelić i s. Karolina Mićanović.