Pozdravljajući okupljene vjernike, mons. Škvorčević je izrazio radost što zajedno s njima u rodnoj župi i crkvi svoga krštenja može proslaviti svetkovinu Svih svetih. Podsjetio ih je da ona poziva vjernike da pogled svojih srca usmjere na nebo i u vjeri prepoznaju tko su na zemlji i što će biti u vječnosti, zajedno s braćom i sestrama koji su prije njih onamo prispjeli.

U homiliji je naglasio da naviještena čitanja pomažu razabrati tko su to istinski sveci. „Sv. Ivan predstavlja određenu gužvu na nebu, koja je zapravo veliki red što ga je uspostavio Jaganjac na križu svojom žrtvom ljubavi, za razliku od suvremene gužve ne zemlji, stvorene neredom što ga uzrokuje sebičnost koja pokreće ratove, razaranja i ubijanja, i svakovrsna druga gubitništva. Mnoštvo je u stanje svetosti doveo život po vjeri na zemlji, koju su sada nadišli nebeskim gledanje Boga i njegove slave u punini života. Svetac je čovjek u kojem je Bog pobijedio ljudsku prolaznost, naše nemoći, našu grješnost i smrtnost“, istaknuo je.

Podsjetio je vjernike da je „svetost“ jedan od najčešćih Božjih atributa u Svetom pismu, te ono označava Boga kao onoga koji je izdvojen i drugačiji od svijeta. Rekao je da se dramatičnost svetkovine očituje u pitanju tko ili što pobjeđuje u ljudima. „Ako Bog ne pobjeđuje u nama, trebamo provjeriti tko ili što u nama pobjeđuje i dokle ćemo s time stići. Budno i pomno pazimo da u nama kao pojedincima i kao članovima obitelji ne pobijedi Zavodnik, već Isus Krist i njegova ljubav na križu, pobjednica nad smrću. Ona je bila mjera hrvatskom čovjeku tijekom naše četrnaest-stoljetne povijesti, s kojima je pravo dičiti se, jer je to bilo vrijeme u kojem je unatoč svemu Bog u nama pobjeđivao“, naglasio je.

Tumačeći Kristov govor na gori, biskup je poručio da sreću i uspješnost treba mjeriti Božjim, a ne ljudskim mjerilima, koja su počesto svedena samo na ekonomsku razinu, materijalni profit, koja mogu čovjeka iznutra ostaviti prazna i besmislena. Pojasnio je da je prvo blaženstvo „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ ključ za razumijevanje ostalih sedam. „Za razliku od evanđelista Luke koji blaženim proglašava ‚siromašne‘, evanđelist Matej pridodaje da je riječ o ‚siromasima duhom‘. To znači da siromasi nisu ponajprije socijalna kategorija, nego Isus govori o siromaštvu duhom koje je dublje od njega. Siromah duhom ne oslanja svoj život na nikoga drugoga, i ni na što drugo, nego samo na Boga. To su oni što Bogu u svom životu i obitelji uvijek daju prvo mjesto. Siromah duhom je onaj koji ne otvara samo prazne ruke da ih netko napuni materijalnim dobrima, nego i svoje srce koje čezne za puninom koju si on sâm ne može dati. To su sveci“, zaključio je mons. Škvorčević te pozvao sudionike slavlja da oni budu takvi siromasi u Davoru i u Hrvatskoj, „s kojima Bog ljubavlju Sina svoga Isusa Krista s križa već ovdje na zemlji može izgrađivati svoje nebesko kraljevstvo“.