U homiliji govoreći o svetkovini biskup je rekao: „Mi svi znamo da Crkva živi od euharistije, od tog spomena Isusove posljednje večere i od njegove prisutnosti, osobito u Svetoj pričesti. Ta se prisutnost događa kod svake svete mise, a osobito je vidljiva na nedjeljnom slavlju. Mi se sjećamo Isusove žrtve za sve nas, Isusova uskrsnuća i primamo ga, kako u njegovoj riječi, tako i u sakramentu svete pričesti, euharistije, u znaku kruha i vina. Crkva to slavi na Veliki četvrtak, ali željela je još posebno to istaknuti da nakon blagdana Presvetog Trojstva, taj četvrtak na poseban način obilježi. Istina je da su te tijelovske procesije u Srednjem vijeku, kada je zapravo nastalo slavlje Tijelova, bile kroz ulice, trgove, gradove i sela na neki način znak jednog trijumfalizma koji se osjećao u Crkvi. Mi danas nismo u takvoj poziciji, niti želimo to isticati da Crkva treba nad nekim trijumfirati, da se treba osjećati kao pobjednik. Mi znamo, Isus je rekao: Ne bojte se. Ja sam pobijedio svijet. Isus je jedini pobjednik nad svijetom koji predstavlja zlo i grijeh, a mi u Crkvi želimo biti znak te pobjede, ali ne tako da nad tim svijetom zagospodarimo, da nekako sebe ističemo. Na kraju i kada se prolazi s Presvetim Oltarskim Sakramentom po mjestima i ulicama gradova i sela zapravo se ističe njega, a ne nas“, ustvrdio je biskup Košić.

U nastavku je istaknuo kako je Tijelovo specifično katolički blagdan. „To je blagdan štovanja Isusa u Euharistiji u Presvetom Oltarskom Sakramentu pod prilikama kruha i vina, njegova Presvetog Tijela i Krvi. I što to nama znači? Zašto smo mi danas okupljeni i zašto slavi naša domovina, ali i čitava Crkva ovaj lijepi blagdan? Pa zato da istaknemo da je Isus među nama, da je Isus živ, da je istina ono što je rekao kada je vidljivo napustio apostole na dan Uzašašća: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“.

Biskup Košić je rekao kako se na taj dan ne slavi samo Krista, nego i tjelesnost, odnosno mi postajemo ta vidljiva tjelesnost Krista Gospodina jer mi primamo u svoje tijelo njegovo tijelo te možemo reći da primamo i njegovu krv i tako u našoj krvi kola zapravo život Krista Gospodina. „Kada smo toga svjesni, onda trebamo itekako biti ponizni. I mogli bismo reći da na taj način Bog kroz nas posvećuje čitav svijet. To je učinio i jedan svetac, pa je nakon svete pričesti raširio ruke, kleknuo i poljubio zemlju te rekao: Ljubim te, tijelo Kristovo. Tako je tijelo Kristovo zapravo čitav svijet po nama kao dionicima stvorenja svega svijeta i u taj svijet ulazi Krist Gospodin da bude vidljiv. Evo ta vidljivost nije više njemu svojstvena, otkako je otišao na nebo Uzašašćem, ali je po nama, svojim Svetim Duhom i po prisutnošću u euharistiji on vidljiv. Krist nema više ruke da dijeli kruh gladnima, ali ima nas i mi smo dužni činiti dobro svojim rukama i dijeliti one darove koje zapravo Bog po nama čini da bi pokazao ljubav prema svakom čovjeku koji je u potrebi“, zaključio je biskup.

Nakon misnoga slavlja slijedila je tijelovska procesija oko župne crkve.