Bio je to ujedno i spomen na 20. obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. i misnoga slavlja na riječkoj Delti. 

Na početku propovijedi nadbiskup se osvrnuo na značenje i smisao svetkovine Tijelova te istaknuo dva ploda euharistije: plod života i zajedništvo s drugima. „Prvi plod, povezan s današnjim prvim čitanjem i evanđeoskim ulomkom, je plod života. U euharistiji slavimo živoga Krista i živi Krist kojim se hranimo u euharistiji nas čini živima. Drugi plod koji je prisutan u evanđeoskom ulomku, ali osobito ga naglašava drugo čitanje, je zajedništvo. Euharistija nas povezuje s Isusom, preko Isusa s Bogom, koji je jedan u tri Božanske osobe. Ali euharistija nas povezuje i međusobno, s drugima. Hraneći se euharistijskim Isusom, mi kao zajednica postajemo živo Isusovo tijelo. Iz toga proizlazi poslanje da gradimo zajedništvo s drugima.“

Nadbiskup je nastavku, koristeći se engleskim izrazima „in” i „out”, objasnio glavne naglaske koje svetkovina Tijelova stavlja u središte. „Ona naglašava ‘in’ – ono što je ovdje, što je u Crkvi, gdje se susrećemo sa živim Bogom. Slaveći središte otajstva njegova života, mi se međusobno povezujemo kao Crkva u tom otajstvu. A onda slijedi ono ‘out’. Danas ćemo izići iz svih crkava s euharistijskim Isusom prisutnim u euharistijskom otajstvu, kako bismo pokazali što se treba događati nakon svake euharistije. Ne na način da nosimo hostiju, nego na način da živi Isus u nama iziđe i da On živ živi u našem gradu. Da On živ živi u našim obiteljima, društveno-političkoj zajednici i mijenja ju kao što je promijenio i nas – ako nas je promijenio, ovdje u crkvi u euharistijskom zajedništvu s njime.“

Propovjednik se prisjetio i poruka koje je u svojoj homiliji na riječkoj Delti izrekao papa Ivan Pavao II., a koje je su i danas vrlo aktualne i trebaju se iznositi i zaživjeti nakon svake nedjeljne mise. Posebno je izdvojio ulogu obitelji kao jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva i njezine vrijednosti za građansko društvo i Crkvu jer se upravo u njoj otkriva ljepota života, zajedništva i u konačnici Crkve. „Zato nas je Papa pozvao da budemo narod nade, narod koji moli, koji vjeruje u Riječ. Kristova je želja da u Njemu svi budu jedno kako bi u svima prebivala punina njegove radosti. To je ono što moramo iznijeti iz ovog zajedništva ovdje na naše ulice, u naše obitelji, društveno-političku zajednicu. Važna je nedjeljna euharistija i povezanost s Crkvom, kao što je važna obiteljska molitva u kojoj obitelj postaje crkva“, kazao je mons. Uzinić, a u završetku propovijedi istaknuo je život sv. Vida kao primjer i uzor života Crkve i obiteljskog života.