Podsjetio je vjernike kako ta svetkovina proslavlja poruku euharistije, Isusova otajstvenog prisustva u kruhu i vinu, njegova drugog utjelovljenja. Pozvao je stoga okupljene da primajući Isusovo tijelo i krv u pričesti postanu Isusovo utjelovljenje i svjedoče njegovu ljubav prema svim ljudima.

U tradicionalnoj tijelovskoj procesiji nakon mise središtem riječkog starog grada, nadbiskup, svećenici i vjernici su na četiri postaje molili Božji blagoslov za grad Rijeku i sve koji u njemu žive i rade. Prvopričesnici i djeca bacali su latice cvijeća, katolički skauti su nosili zastave, a župni zbor cijelim putem pjevao. Procesija je preko Užarske ulice vodila do obližnje katedrale sv. Vida pa se zatim uz Ulicu žrtava fašizma preko Klobučarićevog trga vratila na posljednju postaju u crkvi Uznesenja.

Nadbiskup je pod misom molio i za domovinu podsjećajući da je toga dana i Dan državnosti. Molio je za pokojne branitelje i pozvao vjernike da budu graditelji bolje zajednice, otvorene svim ljudima.

U propovijedi se posebno zauzeo za poštivanje stranaca i migranata osvrnuvši se na težnje pojedinih političkih opcija i skupina koje žele zatvoriti vrata drugima i drugačijima. „Neka istraživanja u Europi potvrđuju porast mržnje prema drugima, prema strancima i sve veću popularnost stranaka koje na tome grade svoju politiku. Mi, kršćani, kao da smo postali jedna od najnetolerantnijih skupina u društvu. Kakva je situacija po tom pitanju u našoj domovini? Onaj Isus kojeg ovdje na misi primamo, izlazi li doista u nama na ulice našeg grada i naših gradova, dolazi li s nama unutar naših obitelji i oplemenjuje li naše odnose, je li On uključen u život naše društveno-političke zajednice po onim izborima koje činimo, po riječima koje govorimo? Što nam o tome, na primjer, govore incidenti koji su sve učestaliji prema stranim radnicima ili predizborne i postizborne izjave nekih naših političara koji također grade svoju popularnost i svoje djelovanje na smanjenju manjinskih prava i na govoru protiv drugih. To nije Kristov put“, rekao je nadbiskup Uzinić.

Istaknuo je kako Isus u euharistiji sklapa novi savez sa svim ljudima. „Novi savez sklopljen u krvi koja se za mnoge prolijeva je ostvarenje onog starog saveza Boga s ljudima. U tom novom savezu sklopljenom u Isusovoj krvi, jednom zauvijek je otvorena mogućnost mnogima, ali i trajno otvorena ponuda svima, da pijući na ovom izvoru milosti i ljubavi, zadobiju obećanu vječnu baštinu.“

Objasnio je kako se Bog u Isusu daruje kroz euharistiju i po euharistiji lomi se za sve. Tako sklapa novi savez u svojoj krvi koji je trajna ponuda svima. „To nam je želio poručiti evanđelist Marko. To bismo i mi trebali vjerovati, to propovijedati, svjedočiti i živjeti.“ Pozvao je vjernike da svojim životom budu putokaz prema Isusu. Upozorio je da nažalost kršćani ne slijede uvijek Isusovu širinu i zatvaraju se prema onima koji drugačije misle. „Umjesto da raširimo prostor svoga šatora, kako smo promišljali u kontekstu kontinentalne etape sinode o sinodalnosti. Da raširimo ponajprije svoje srce, a onda i prostore svojih crkava i crkvenih zajednica, da bi za sve bilo mjesta.“

Završio je citirajući svećenika i duhovnika Henria Nouwena koji je učio kako kršćani mogu postati drugačiji pričešćujući se s euharistijskim Isusom: „Samo kad iz osobnog iskustva naučiš kako se Isus za tebe brine i koliko On želi biti tvoja svakodnevna hrana, samo onda ćeš naučiti vidjeti svako srce kao Isusovo boravište. Kad je tvoje srce dodirnuto od Isusove euharistijske prisutnosti, dobivaš nove oči sposobne prepoznati istu prisutnost u srcima drugih. Srca međusobno razgovaraju. Isus koji je u našem srcu govori Isusu koji je u srcu naše braće i sestara. Ovo je euharistijsko iskustvo.“

„Pokušajmo ovu misao ponijeti sa sobom na ulice našeg grada, u procesiji kad budemo nosili Isusa. Pokušajmo. Pokušajmo još više tu misao ponijeti sa sobom kad Isusa, kojim ćemo se pričestiti, budemo nosili u sebi“, potaknuo je nadbiskup Uzinić.