U homiliji biskup Večerin, osvrćući se na bit slavljenja Euharistije, odgovorio je zašto euharistijsko otajstvo dovodi u pitanje ustaljene običaje i naše ustaljene navike, naše međuljudske odnose. „Euharistija je, drugim riječima rečeno, spomen-čin koji je živ, koji je otvoren. On je preobražavajući, potiče na uvijek novo, a ne na ponavljanje staroga. Baš to slavimo danas i svaki put kada smo na Euharistije čujemo riječi: ‘Tajna vjere.’ Zbilja koju izražava riječ tajna – mysterium; zbilja, koja je u korjenu riječi „mistika“, dolazi od grčkoga glagola myo – zatvoriti oči i osjećaje i ne prepustiti se iluziji, već ući u drukčijost, dopustiti zbilji da bude drukčija, da bude zajedništvo Boga i čovjeka“.

„Otajstvo je to a ne zagonetka. Zagonetke se rješavaju, otajstvo nikada. U Otajstvu se može boraviti, kretati svim čuvstvima, dušom i tijelom, razumom i vjerom. Otajstva se ne otkrivaju, ona se objavljuju. Zaboravljamo to prečesto i u Crkvi. Euharistija nije nagrada za nešto, jer nitko ne zaslužuje Euharistiju koja je dar. Bilo bi loše da Euharistiju primamo zato jer mislimo da smo savršeni, jer se smatramo dobrima. Pružiti ruke ili usta prema Euharistiji znači priznati svoje ograničenosti i potrebe, nedostatnosti i nedosljednosti. Ne osjećamo se savršenima, nego obdarenima, pomirenima, voljenima, bez obzira na svu bijedu u sebi. Živim, dišem, ponovno počinjem hodati zahvaljujući spomenu na zagrljaj koji se svakodnevno obnavlja i koji obnavlja čovjeka“, rekao je biskup

„Hraniti se Isusovim Tijelom i Krvlju“, zaključio je propovjednik, „znači postati preobražen, biti drukčiji. Primajući taj kruh, prožet Božjim Duhom, prihvaćamo odgovornost da se predajemo drugima. Nismo li toliko puta svjedoci oštrih kritika na naš račun: da netko ide na misu i prima pričest, a živi u suprotnosti sa značenjem tih gesta? Uistinu, pričest nema smisla ako se ne predaje ono što se prima, ako se ne živi euharistijski. Uzalud nam je vjerovati da je Isus stvarno prisutan u prilikama kruha i vina, ako mi tu prisutnost ne očitujemo u našim životnim prilikama“.

Na kraju koncelebriranoga misnog slavlja, župnik katedralne Župe sv. Terezije mons. Stjepan Beretić predstavio je bandašicu i bandaša ovogodišnje Dužijance: Kristinu Matković i Daniela Kujunžića, subotičke studente u Osijeku, odnosno Zagrebu, koji su oboje završili cjelokupno obrazovanje u Subotici na hrvatskom jeziku.

Tijelovska procesija je izostala zbog protuepidemijskih mjera.