Otac Patton u svojoj homiliji pošao je od odlomka iz Knjige Otkrivanja kojeg Crkva predlaže svake godine čitati prigodom slavlja svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije: viđenje Žene na nebu koja će roditi svoje dijete u pustinji, “kojoj je suprotstavljen zmaj – iako obdaren nasilnom razornom i strašnom silom, ta je sila ipak ograničena” – i spreman je proždrijeti novorođenče. Za to postoje mnoga tumačenja, nastavio je o. Patton: “Žena je slika Crkve, ali i Djevice Marije, dok se u liku zmaja može vidjeti Zlo u svim njegovim personifikacijama i sa svim njegovim imenima”. Borba koju je Ivan opisao između Žene i zmaja nije ništa drugo nego opis “kontinuiranog pokušaja – ma koliko osujećenog – koji Zli čini da sabotira rađanje tog novog svijeta kojeg želi Bog”, rađanje čovječanstva koje više nije rob “nasilja, rata, tržišta, kulturne kolonizacije, komodifikacije ljudi”.

U Mariji uznesenoj tijelom i dušom na nebo, nastavlja kustos Svete zemlje, čitamo i našu konačnu sudbinu; ona se ne nalazi u tome da budemo “povučeni i svladani sukobima”, već da budemo uzdignuti prema Bogu i prema novome Jeruzalemu u kojem ima mjesta za sve narode, jezike i kulture. U tom smislu, naglašava o. Patton: “Marija je i proročanstvo i to je bila u raznim trenucima svog života u kojima je živjela samo Očevu volju, od trenutka kad je povjerovala Bogu prigodom anđelovog navještenja, sve do događaja podno križa”; i to sve kako nas ne bi “obuzela sablazan nepotrebnog zla, nevine patnje, nepravedne smrti”.

Pjevanjem Veliča Marija je bila i proročanstvo za našu povijest, nastavlja o. Patton, kada je molila “rasprši oholice umišljene, silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne…”, baš kao što je i Isus bio proročanstvo u Blaženstvima. Moliti danas za dar mira znači moliti da se ispuni ovo proročanstvo i da više nemaju moć oni “koji drugima žele nasiljem nametnuti svoju politiku, svoju ekonomiju, svoju kulturu, svoju religiju”, ali to znači i da “maleni mogu živjeti u miru, a da se taoci i zarobljenici mogu vratiti svojim obiteljima”. Također, to znači i da više nema “onih koji koriste ekonomiju da bi druge odveli u ropstvo i da se oni koji rade za mir više ne smatraju naivnima i zabludjelima”. Konačno to bi značilo da zemlja “nije više predmet svađe i rata, nego da je mogu primiti ponizni kao dar, koji je znaju prihvatiti kao dar i voljni su se o njoj brinuti, a ne okupirati je i osvajati”.

Inače, pismom od 10. kolovoza koje je o. Patton uputio braći Kustodije pozvao je da se slavlje svetkovine Uznesenja Marijina posveti molitvi za mir na Bliskom istoku i u cijelom svijetu koristeći se molitvom koju je odobrio kardinal Pierbattista Pizzaballa, jeruzalemski latinski patrijarh. U pismu upućenom vjernicima Svete zemlje, Pizzaballa piše: “Čini se da smo svi shrvani ovom sadašnjošću pomiješanom s toliko nasilja i, naravno, bijesa. (…) Nakon toliko potrošenih riječi i nakon što smo učinili što smo mogli da pomognemo i budemo blizu svima, a posebno onima koji su najviše pogođeni, ne preostaje nam ništa nego moliti.