Uvodeći u misno slavlje vlč. Ivan Rak kazao je kako na Veliku Gospu Bog daruje vječni život onima koji ga ljube i ne dopušta da smrt bude konačna riječ našem ljudskom vjerničkom životu. “Marija je znak sigurne nade za sav vjernički i hodočasnički narod. I zato smo mi ovdje da bismo svoje grešne živote gledali u svijetlu Marijina bezgrešnog života da bismo učili i obnovili Marijinu poslušnost i poniznost u vršenju Božje volje jer jedino su oni ključevi koji otvaraju vrata Neba.” Predvodnik misnog slavlja u Močilama vlč. Rak pozvao je okupljene da se Blaženoj Djevici Mariji obraćamo kao utočištu grešnika moleći da nam dobri Bog upravo po njezinom zagovoru oprosti sve naše nevjere “sve ono kada nismo vjerovali poput nje da je Bogu sve moguće, kada nismo vjerovali, netko je lijepo rekao, u nemogućnost Božjeg mogućega.”

Propovijedajući o značenju svetkovine Velike Gospe vlč. Rak kazao je kako je slavlje Marijinog uznesenja radost jer je pobijedila ljubav i pobijedio je život te se pokazalo da je ljubav jača od smrti, a da Bog posjeduje najjaču snagu – dobrotu i ljubav. “Papa Benedikt lijepo je napisao da i za tijelo na Nebu postoji mjesto. Nebo za nas više nije nepoznata i daleka dimenzija, Nebo je po Mariji dobilo svoju konkretnost, svoje ime, postalo je mjesto koje je blizu, postalo je mjesto naše sudbine.”

Govoreći o strahu Božjem kao jednom od darova Duha Svetoga vlč. Rak podsjetio je kako je Marija živjela obilježena strahom Božjim, ali i upozorio kako današnji čovjek česti zaboravlja Boga. “Mi si danas umišljamo da smo ljudi koji se ne bojimo da nam nitko ništa ne može. Zato se grijeha, nažalost, niti toliko puta niti ne bojimo. Strah Božji je suodgovornost za svoje spasenje, bojati se grijeha koji obezvređuje Božju ljubav to je strah Božji. Čovjek često ljubi sebe, zaboravlja Boga i izabire zlo jer se Boga ne boji. Marija zna da onaj tko Boga nema njegov život ne može biti pjesma.”

Vlč. Rak upozorio je na najveću napast današnjeg vremena kada čovjek smješta Boga po strani kako bi imao više mjesta za sebe samog.

“Uvjerenje da nam Bog ne dopušta da budemo slobodni, da Bog sa svojim zapovijedima zapravo ograničava prostor našega života. Dakle, Bog treba nestati, ako želimo biti samostalni i neovisni. Bez Boga mi ćemo sami biti bogovi, činit ćemo ono što mi želimo (…) Gdje Boga nestane čovjek ne postaje većim, naprotiv čovjek gubi svoje Božansko dostojanstvo, čovjek gubi Božji sjaj na svom licu. Lijepo nam kaže papa Benedikt čovjek postaje proizvodom slijepe evolucije, kao takav korišten i iskorištavan. Nije li to dragi prijatelji postalo iskustvo našega vremena. Marija nam svjedoči jedno – ako je Bog velik, čovjek je velik. Ono na što nas Marija poziva jeste učiniti Boga velikim u svojem životu. Ne smijemo se od Boga udaljavati već mu se približavati. Bitno je da Bog među nama bude velik i u našem javnom i u našem privatnom životu. Bog je velik u našem javnom životu, ako imamo isti smjer, ako slijedimo Božje zapovijedi, ako  Boga činimo prisutnim. Nažalost danas se događa u svijetu, u kojem je sve postalo javni interes pa čak i tko s kime spava, da zapravo Bog nije u javnom interesu.”

Zato smo pozvani, kazao je vlč. Rak, tamo gdje možemo staviti Boga u središte i našeg javnog života.