Fra Drago je u propovijedi govorio o vjeri Blažene Djevice Marije na temelju onoga što su o njoj zabilježili evanđelisti. „Vjera Blažene Djevice Marije bila je tiha i samozatajna, suosjećajna i solidarna, strpljiva i pouzdana. U tome Blažena Djevica Marija može biti uzor današnjim katolicima i kršćanima“, rekao je fra Drago. Na misama u Sokolinama liturgijsko pjevanje predvodila je grupa hodočasnika uz harmonijsku pratnju s. Mire Bliznac.

Uoči svetkovine održana je trodnevnica kao priprava za proslavu Uznesenja Blažene Djevice Marije, zaštitnice Sokolina. Prvog dana misno slavlje predvodio je fra Anto Šimunović, voditelj Hrvatske katoličke misije u Canberri u Australiji, a drugog dana župni vikar u Velikoj Gorici don Anto Kovačić. Trećeg dana misu uočnicu predvodio je fra Drago Bojić, uz koncelebraciju župnika fra Jure Aščića i nekoliko svećenika rodom iz kotorvaroškoga kraja. Fra Drago je u propovijedi kazao da je Marijino uznesenje na nebo proslava i našeg čovještva te je govorio o ljudskom dostojanstvu, posebno istaknuvši dostojanstvo žena i majki.

Nakon proslave Velike Gospe u župi Sokoline, misu uočnicu svetoga Roka, na desetak kilometara od Sokolina udaljenom Rokovu groblju u Kotor Varošu, predvodio je župnik i gvardijan samostana na Petričevcu u Banjoj Luci fra Domagoj Šimić, a koncelebriralo je više domaćih svećenika. Fra Domagoj je istaknuo da je sveti Rok znao svoj životni cilj i životni put zato što je imao pravi i čvrsti temelj svog života, a to je bila njegova vjera u Isusa Krista koju je baštinio od svojih roditelja. Na svom putu za Rim da pohodi grobove apostola Petra i Pavla i na povratku u rodno mjesto, svoj život žrtvovao je za druge, osobito za bolesne od kuge od koje je dva puta i sam obolio i zbog čega su ga svi napustili, pa čak i zaboravili. „Danas kod ljudi nedostaje ljubavi za druge, nedostaje žrtve za druge, pa se događa da se zaborave i vlastiti roditelji kojima bi samo jedan telefonski poziv njihove djece život značio“, rekao je fra Domagoj koji je istaknuo kako su najveća kuga današnjeg vremena grijesi u kojima ljudi ne vide nikakvo zlo te ih prihvaćaju kao nešto normalno.

Na sam blagdan sv. Roka jutarnju misu na Rokovu groblju predvodio je fra Anto Šimunović, a središnje misno slavlje predslavio je biskup Majić u suslavlju s desetoricom domaćih svećenika. Biskupu Majiću bila je to prva misa u Kotor Varošu. Na Rokovu groblju, kao i na Sokolinama, okupilo se nekoliko tisuća prognanih kotorvaroških Hrvata, među kojima je bio i generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci, Kotorvarošanin Zoran Piličić. Oko groblja se vidjelo more automobila iz mnogih zemalja Europske unije. Liturgijsko pjevanje, kao i na misi uočnici, predvodila je grupa hodočasnika uz harmonijsku pratnju mlade djevojke Ivone Marković.

Na početku mise biskup Majić napomenuo je kako je ispred župne crkve Male Gospe u Kotor Varošu vidio spomenik s imenima 729 poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih žrtava od kojih je u Drugom svjetskom ratu 557, a u Domovinskom ratu 172 pa je nakanio ovu misu moliti za njih te za sve nazočne, a prognane u ovom ratu i one malobrojne koji su ostali živjeti u Kotor Varošu.

U propovijedi je govorio o životu sv. Roka koji je osjetivši evanđeoski poziv rasprodao svoje bogato imanje i veliki dio utrška dao siromasima. Istaknuo je kako će u nakani ove mise biti i želja da bogatstvo ne zarobi dušu kotorvaroških Hrvata i da u njima bude što više duha zahvalnosti prema rodnoj grudi i zavičaju, prema majkama, očevima i pradjedovima, prema Crkvi i svećenicima.

Poručio je kako je ljudski život Božji dar. „On je plod suradnje Boga i roditelja. Život je dar sa zadatkom da onaj tko je primio život od Boga, surađuje s Bogom u stvaranju novoga života. Život je i hodočasničko putovanje. Koliko god čovjek postavljao sam sebi cilj putovanja, Bog je onaj koji određuje cilj“, rekao je biskup Majić.

Biskup je upozorio na opasni virus nesuradnje ljudi s Bogom u stvaranju novih života, zatvaranjem daru života. „Stoga je potrebno da nas Bog oslobodi od kuge samouništenja, potrebno je da se otvorimo Gospodinu i životu i da svoju djecu odgojimo u vjeri svojih roditelja i praroditelja. Budite Božje sredstvo u stvaranju novih života. Otvorite se Bogu i životu“, istaknuo je biskup Majić.

„U potpunosti razumijevajući i poštujući pravo svakoga od vas pojedinačno da izabere cilj svoga hodočasničkog putovanja, da izabere mjesto i način života ondje gdje misli da mu je osobno i za obitelj bolje, u duhu Apostola naroda ljubljenom sinu Timoteju, želim vas i danas pozvati da ne prodajete svoje baštine bez velike nevolje i gdje god se nastanite, svjesno težite za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bijte dobar boj vjere, čuvajte Zapovijedi i nastojte omiliti Gospodinu kako biste i vi, poput vaših očeva i majki, djedova i baka – tolikih koji su za ovu grudu život dali, poput tolikih Božjih ugodnika i sv. Roka, osvojili vječni život. Jer, cilj – Domovina je na nebesima“, rekao je biskup Majić.

Istaknuvši „da nam je Bog dao i ovozemaljsku domovinu te je htio da se rodimo u danom vremenu i darovanom prostoru“, biskup je okupljenima poručio: „Stoga, ako u svojoj intimi čujete glas da se poput Mojsija s Horeba, i vi vratite – spustite u svoj rodni kraj i zavičaj, ne sumnjajte u Gospodina da će on biti s vama; uzmite u ruke Božji štap, poput Mojsija stavite ‘na magarca svoju ženu i sinove’ (Izl 4, 20) i vratite se u zemlju otaca svojih. Tko zna, možda si kao dječak, mladić, odrastao čovjek trebao poći u progonstvo, steći novo iskustvo radi časa povratka. No, ako je Božja volja da još koje vrijeme ova zemlja bude pusta i prazna, da je još više pročisti krv nevino ubijenih kako bi iz ovog panja nikao novi život, ti, dragi vjerniče, ponovit ću još jednom, bij dobar boj vjere i gdje god da jesi, budi dostojan sin i kći, unuk i unuka onih koji ti Božjom milošću život darovaše i u vjeri te odgojiše.“

Osvrnuvši se na riječi župnika fra Zorana da mnogi nisu prodali svoja imanja te da ima i najava da će neki tu otvarati pogone, biskup Majić podržao je sve koji se žele vratiti. „To i svaki povratak u rodni kraj neće biti lagan, ali ljubav prema rodnom kraju mora biti jača od svih teškoća. Velika je i sama činjenica što volite svoj kraj i zavičaj i vjeru svoga kraja“, zaključio je biskup Majić kojemu je župnik Mandić na kraju mise darovao sliku velebne i obnovljene župne crkve koja je u ratu bila zapaljena, a njezini tornjevi srušeni.

Na Sokoline i Rokovo groblje stigla je veća skupina mladih hodočasnika iz Podmilačja koji su preko obronaka Vlašića i dubokog kanjona rijeke Ugra propješačili šezdeset kilometara. Njihov križ bio je blagoslovljen na objema uočnicama i središnjim slavljima kako bi potom tim križem bili blagoslovljeni svi nazočni hodočasnici.

Sve tri župe u Kotor Varošu – Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci – skoro u potpunosti su uništene i opustošene u Domovinskom ratu. Na pločama razrušenih kuća rastu drveća. Od oko 11.000 predratnih Hrvata sada ih je tamo samo 200-tinjak, uglavnom onih starijih.