Sveto trodnevlje

1. U ove dane Velikoga tjedna, bogoslužje osobito snažno ističe suprotnost između svjetla i tame, između života i smrti, ali nas ne ostavlja u sumnji o konačnom svršetku: slavi Krista uskrsloga. Sutra, sa svečanom proslavom “in cena Domini” (Večere Gospodnje), uvest ćemo se u Sveto trodnevlje, koja će svim vjernicima dati na razmišljanje središnje događaje povijesti spasenja. Zajedno ćemo, s dubokim sudjelovanjem, proživjeti Isusovu muku, smrt i uskrsnuće.
2. Misa posvete ulja, jutarnji uvod u Veliki četvrtak, vidjet će sutra ujutro prezbitere okupljene oko svog biskupa. U tijeku znakovitog euharistijskog slavlja, koje se obavlja samo u dijecezanskim katedralama, bit će posvećeno ulje za bolesnike i katekumene, a bit će posvećena i krizma. S tim su obredima slikovito označene punina Kristova svećeništva i crkveno zajedništvo koje treba prožimati kršćanski puk, okupljen po euharistijskoj žrtvi i oživljen u jedinstvu po daru Duha Svetoga.
Sutra poslije podne zahvalnom ćemo dušom slaviti trenutak ustanovljenja Euharistije. Na Posljednjoj večeri Gospodin, “jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio” (Iv 13,1) i, upravo u trenutku kad se Juda približio da ga izda i kad je u njegovo srce sišla noć, božansko je milosrđe slavilo pobjedu nad mržnjom, život nad smrću: “Isus uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: #!Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!#! I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: #!Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha#!” (Mt 26,26-28).
Novi i vječni Savez Boga s čovjekom je, dakle, upisan neizbrisivim slovima u krvi Krista, blagog i krotkog janjeta, dragovoljno žrtvovanog za ispaštanje grijeha svijeta. Na kraju slavlja Crkva će nas pozvati da ostanemo u produženom klanjanju pred Presvetim, da razmišljamo o tom izvanrednom i neizmjernom otajstvu ljubavi.
3. Veliki petak je obilježen prikazom Muke i razmišljanjem o križu. U njemu se potpuno otkriva Očevo milosrđe. Tako u bogoslužju molimo: “Bijasmo mrtvi zbog grijeha i nesposobni približiti se tebi, ti si nam dao najviši dokaz svoga milosrđa kad se je tvoj Sin, jedini pravedan, predao u naše ruke i dao se pribiti na križ” (Rimski misal). Tako je veliko ganuće koje izaziva to otajstvo, da je apostol Petar pišući vjernicima u Maloj Aziji, uskliknuo: “Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, nevinoga i neokaljanoga Jaganjca” (1 Pt 1,18-19).
Zbog toga, nakon što je navijestila Muku Gospodinovu, Crkva stavlja u središte bogoslužja Velikoga četvrtka klanjanje Križu, ne znaku smrti, nego izvoru pravoga života. Toga dana, teret duhovnoga uzbuđenja, uzdiže nad svijet Kristov križ, stijeg nade za sve one koji s vjerom prihvaćaju njegovu tajnu u vlastitom životu.
4. Razmišljajući o tim nadnaravnim stvarnostima, ući ćemo u šutnju Velike subote, u očekivanju slavne Kristove pobjede u Uskrsnuću. Uz grob ćemo moći razmišljati o tragediji čovječanstva koje je, lišeno svoga Gospodina, neizbježno svladano samoćom i žalošću. Povlačeći se u samoga sebe, čovjek kao da je lišen svakog daška nade pred boli, u životnim porazima, a osobito pred smrću. Što činiti? Nužno je staviti se u očekivanje uskrsnuća. Uz nas će biti, po drevnoj i raširenoj pučkoj predaji, Gospa, Djevica Žalosna i Majka žrtvovanoga Krista.
U noći Velike subote, ipak, za vrijeme svečanog vazmenog bdjenja, “majke svih bdjenja”, šutnja će biti prekinuta radosnim pjevanjem “Exultet”. Još će jednom biti naviještena pobjeda Svjetla nad tamom, Života nad smrću, i Crkva će se radovati u susretu sa svojim Gospodinom.
Tako ćemo ući u ozračje Pashe uskrsnuća, dana bez kraja, jer Gospodin slavi uskrsnuvši od mrtvih.
Predraga braćo i sestre, otvorimo srca božanskoj milosti i raspoložimo se slijediti Isusa u njegovoj muci i smrti da uđemo s Njim u slavu uskrsnuća.
S tim osjećajima želim svima plodonosno vazmeno trodnevlje te svet i sretan Uskrs.