Na svetkovinu sv. Marka Križevčanina u njegovim je rodnim Križevcima, nakon misnoga slavlja koje je u koncelebraciji s više biskupa na Strossmayerovu trgu predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, održano prvo „Svetomarkovsko proščenje“. U organizaciji Destinacijske agencije Križevci i Grada Križevaca na glavnom je križevačkom trgu, Trgu Antuna Nemčića, tijekom cijeloga popodneva trajao bogat kulturno-umjetnički program uz glazbene sadržaje i prigodne izložbe na otvorenom. Središnji događaj bilo je predavanje o sv. Marku Križevčaninu.

Nakon uvodnih pozdrava direktorice Destinacijske agencije Križevci Gordane Kapor, dr. Baran je pripovijedala o tome kako su samo sveci neprolazni uzori, ali je, interaktivno, u suradnji s publikom, došla do toga da unatoč svima propovijedima, vjernici o svecima, a onda i o sv. Marku Križevčaninu, jako malo znaju. Izdvojila je tri poruke koje u sebi nosi sv. Marko, a koje nije teško zapamtiti, ugraditi ih u trajnu memoriju. Kao prvu je istaknula važnost obrazovanja o svojoj vjeri. Naglasila je da se sv. Marko obrazovao i u Grazu i u Rimu, da je dobro naučio katolički nauk i da je, svjestan da mu kalvinizam neće ponuditi ništa više od katoličanstva, odbio prihvatiti mnoga ovozemaljska blaga koja su mu kalvini nudili da prijeđe k njima. Svjestan svega, radije je pristao na okrutno trodnevno mučenje i smrt, nego da izda svoje koje je dobro poznavao i volio. U tom je smislu dr. Baran potaknula na snažnije proučavanje Katekizma Katoličke Crkve i čitanje Biblije. Kao drugu poruku sv. Marka uputila je na svjesnost o pripadanju, odnosno na važnost identiteta svake osobe. Kada se obrazovao u Zavodu „Germanicum“ u Rimu Marko se, svjestan svojega nacionalnog identiteta, iako je živio u dalekim vremenima, početkom 17. stoljeća, potpisao kao Hrvat Križevčanin, što se i danas može vidjeti u poznatome rimskom učilištu. Istovremeno je sv. Marko itekako bio svjestan univerzalnosti Crkve i pripadnosti europskoj uljudbi. Zato je kao treću poruku predavačica izdvojila svečevu spremnost da nakon školovanja u Austriji i Italiji, taman kada je mislio da će započeti s djelovanjem u svojoj Zagrebačkoj nadbiskupiji, na poziv crkvenih poglavara započne djelovati u Slovačkoj. U toj je zemlji sv. Marko Križevčanin, nakon okrutnoga trodnevnog mučenja, i okončao svoj život, u gradu Košicama, s dvojicom isusovaca Poljakom Melkiorom Grodzieckim i Mađarom Stjepanom Pongráczom. U tom je smislu Marko Križevčanin pravi Europljanin i Hrvatima može biti izniman svjetionik u europskim integracijama u koje je Hrvatska uključena, zaključila je dr. Baran.

Pri kraju predavanja predavačica se prisjetila kako je 15. siječnja 1995. u ime mladih Križevčana, na poziv tadašnjega križevačkog župnika Ivana Žufike, održala pozdravni govor kardinalu Franji Kuhariću koji je kao zagrebački nadbiskup vodio proslavu 90. obljetnice beatifikacije sv. Marka u crkvi sv. Ane u Križevcima. „Tada još nismo znali da ćemo samo za nekoliko mjeseci doživjeti svečanost kanonizacije. Tijekom proljeća doznali smo za to, organizirali se i 2. srpnja ponosno nazočili kanonizaciji sv. Marka u Košicama, kao i domovinskoj proslavi kanonizacije 10. rujna u Križevcima. Tu nam je radost priuštio veliki hrvatski prijatelj sveti papa Ivan Pavao II.“, posvjedočila je dr. Baran i poručila: „Za neke kandidate za oltar dugo molimo, postajemo i nestrpljivi jer se kanonizacija nikako ne događa. A Marko se samo dogodio, bez osobitih zauzimanja nas u Hrvatskoj. Što znači da je sv. Marko Križevčanin izniman Božji dar hrvatskome narodu“.

Predavanju, koje je dr. Baran obogatila stihovima pokojnoga biskupa Mije Škvorca posvećenih Križevcima i sv. Marku Križevčaninu te završila molitvom sv. Marku Križevčaninu koju vjernici redovito mole u križevačkim župama, prethodio je kraći glazbeni program s pjesmama o sv. Marku u izvedbi sopranistice Lane Tinodi i gitarista Mihaela Rebića.