Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo Frankopan Velić predvodio je obred blagoslova svijeća u crkvi sv. Dominika. „Pođimo zajedno u susret Isusu Kristu jer je on izišao u susret nama i prije nego smo bili stvoreni. On nas je ljubio u vječnosti. Neka svjetlo koje držimo u rukama bude znak onog svjetla i radosti koje nosite u svome srcu te neka vam bude ohrabrenje za dane kada vas obuzme žalost, tuga i tmina“, kazao je. Svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, kandidatice i vjernici laici uputili su se potom u svečanoj procesiji s upaljenim svijećama do splitske prvostolnice sv. Dujma gdje je slavljena euharistija.

U prigodnoj homiliji don Franjo Frankopan Velić osvrnuo se na život u redovničkim zajednicama koje okupljaju i stare i mlade, što ponekad dovede do konflikta. Zato je uvijek iznova potrebno razmišljati o tome kako izgraditi zajedništvo te živjeti u slozi i ljubavi. „Odgovor nam daje evanđelje. Između dvoje staraca, Šimuna i proročice Ana, te dvoje mladih, sv. Josipa i Blažene Djevice Marije, kao i malenog Isusa vlada sklad iako se nikada prije nisu vidjeli. Kako to da među nama koji živimo isto poslanje, živimo u istoj kući te slijedimo iste konstitucije i pravila zna vladati razdor?“, upitao je propovjednik.

Osvrćući se na životne datosti Marije, Josipa, Šimuna i Ane istaknuo je da svi oni sve što imaju u potpunosti daju Bogu, a opet iz svoga vlastitog djelovanja ničemu se ne nadaju već sve očekuju primiti iz Božje ruke. „To je ključ za naše zajednice. I stari i mladi moramo se davati u potpunosti na konkretan način ondje gdje nas je Bog postavio, a svoja očekivanja u potpunosti usmjeriti na Boga. Neka nam Duh Sveti da snagu da to činimo svakoga dana svoga života“.

Na kraju misnog slavlja generalni vikar je svim redovnicima i redovnicama čestitao Dan posvećenog života u ime splitsko-makarskog nadbiskupa Dražena Kutleše, umirovljenog nadbiskupa Marina Barišića, povjerenika za redovnike i redovnice fra Kristiana Stipanovića i cijelog klera Splitsko-makarske nadbiskupije. Pozvao je na molitvu za sve redovnike i redovnice koji su stari, bolesni, nepokretni te nisu mogli doći na to slavlje. „Njihove molitve u njihovim bolima i tišini njihove sobe imaju veliku vrijednost u Božjim očima. Te molitve spašavaju svakoga od nas“, zaključio je.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačine.