Svjedoci Kristova uskrsnuća

1. “Vi znate što se događalo Isusu iz Nazareta… Svjedoci smo svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu” (usp. Dj 10,37-39).
To su riječi koje je apostol Petar, svjedok Kristova uskrsnuća, uputio satniku Korneliju i njegovim ukućanima.
Danas govore svjedoci. Govore očevici događaja Velikoga petka, oni koji su strahovali pred Sinedrijem, oni koji su trećega dana našli prazan grob. Prvi svjedoci uskrsnuća bile su jeruzalemske žene i Marija iz Magdale; kasnije su to bili apostoli, koje su obavijestile žene; ponajprije Petar i Ivan, potom svi ostali.
Svjedok bijaše i Pavao iz Tarza, koji se obratio na vratima Damaska, kojemu je Krist dopustio doživjeti snagu svoga uskrsnuća, da postane izabrana posuda misionarskog zanosa prve Crkve.
2. Da, danas govore svjedoci: ne samo oni prvi, očevici, nego i oni koji su od njih preuzeli uskrsnu poruku i svjedočili Krista Raspetoga i Uskrslog, iz naraštaja u naraštaj.
Neki su od njih svjedočili sve do prolijevanja krvi i, zahvaljujući njima, Crkva nastavlja hoditi i kroz teška progonstva i uporna odbacivanja.
Na tom trajnom svjedočanstvu Crkva je rasla i proširila se gotovo po svoj zemlji.
Danas je blagdan svih svjedoka, također svjedoka našega stoljeća, koji su naviještali Krista usred “nevolje velike” (Otk 7,14), ispovijedajući njegovu smrt i uskrsnuće u sabirnim logorima i gulazima, pod prijetnjom bombi i pušaka, usred užasa raspirivanog slijepom mržnjom, što je žalosno zahvatio pojedince i cijele narode.
Oni danas dolaze iz velike nevolje i pjevaju slavu Kristu: u njemu se, uskrsnuvši iz tame smrti, očitovao život.
3. Danas smo i mi svjedoci Kristova uskrsnuća i obnavljamo svoj navještaj mira cijelom čovječanstvu koje ide prema trećem tisućljeću. Svjedočimo njegovu smrt i uskrsnuće osobito ljudima našega doba, koji su zahvaćeni bratoubilačkim borbama i pokoljima, koji iznova otvaraju rane etničkih nadmetanja, i, već u različitim dijelovima svih kontinenata, osobito u Africi i u Europi, siju u zemlju sjeme smrti i novih sukoba za žalosno sutra.
Taj navještaj mira je za sve koji prolaze kalvarijom, koja kao da nema kraja, razočarani u svojoj težnji za poštovanjem dostojanstva i prava osobe, pravde, prava na rad i pravednije uvjete opstanka.
Na tom se navještaju moraju nadahnjivati odgovorni za narode i svaki čovjek dobre volje, naročito na Srednjem istoku i nadasve u Jeruzalemu, gdje je mir stavljen na kocku riskantnih političkih rješenja. Neka on dade hrabrost onima koji su vjerovali i koji još uvijek vjeruju u dijalog za rješenje narodnih i međunarodnih napetosti; neka ulije u srce svih odvažnost nade koja se rađa iz priznate i poštovane istine, da bi se u svijetu otvorila nova i obećavajuća obzorja solidarnosti.
4. Kriste, umro i uskrsnuo za nas, ti si temelj naše nade! I mi želimo učiniti svojim svjedočanstvo Petra i sve one braće i sestara u tijeku tolikih stoljeća te ga unijeti u novo tisućljeće. Istina je: “Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni” (Ps 118/117/,22). Na tom je temelju sagrađena Crkva Boga živoga, Crkva uskrsloga Krista.
U današnjem bogoslužju ta Crkva pjeva drevni i uvijek novi himan. Riječima punim zanosa naviješta pobjedu života nad smrću:
“Mors et vita duello conflixere mirando…”
“Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta.
Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada.”
I kao da se to dogodilo tek jučer, Crkva se obraća Mariji Magdaleni, koja je prva susrela uskrsloga Gospodina:
“Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je?
Grob ja vidjeh Krista Boga, svijetlu slavu Uskrsloga.
Anđele i platno bijelo u kom bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je, Krist moj Gospod i sve moje.
Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje.”
5. Danas se ti, Uskrsli, želiš susresti s nama,
na svim mjestima zemlje, kao što si se jučer susreo s apostolima u Galileji:
Snagom tog susreta i mi smijemo ponavljati:
“Scimus Christum surrexisse a mortuis vere:
tu nobis, victor Rex, miserere.”
“Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine.
Pobjedniče, Kalju divan, budi nama milostivan.”