Svjedoci raspetoga svijeta
Papine riječi uz molitvu Anđelova pozdravljenja u nedjelju 5. ožujka 2000.
1. Prije završetka ovoga svečanog euharistijskog slavlja htio bih još jednom zahvaliti Gospodinu za poučno svjedočanstvo ove naše braće i sestara u vjeri koje sam imao radost proglasiti blaženima.
Njihovo svjedočanstvo neka bude ohrabrenje svima vama, dragi hodočasnici, koji ste ih došli počastiti. Vama upućujem srdačan pozdrav i zahvaljujem vam za vašu nazočnost, želeći da vam vaše jubilejsko hodočašće i prolaz kroz Sveta vrata pomognu s dubljom vjerom slijediti Evanđelje, po primjeru sestara i braće uzdignutih na čast oltara.
2. Sada upravljamo pogled na Kraljicu mučenika, koju su novi blaženici častili s velikom pobožnošću. Neka nam Marija pomogne trajno živjeti korizmeno razdoblje koje započinje iduće srijede s pepeljenjem.
Presvetoj Djevici povjeravam tolike prošnje koje dolaze sa svih strana. Moja je misao osobito upravljena narodima Mozambika, koji proživljavaju tragediju neslućenih razmjera zbog teških poplava koje su pogodile prostrani dio područja. Međunarodna solidarnost stiže ovih dana bez prestanka, ali još mnogo treba učiniti. Ohrabrujem sve da velikodušno nastave s djelom pomaganja kako bi na svaki način ublažili dramatično stanje te naše braće.
Htio bih, također, podsjetiti na žrtve nedavno tragičnog potonuća španjolskog broda “Zafir”. Dok zazivam milosrđe Božje na sve mrtve, izražavam želju da se učini sve moguće da se izvuku tijela nestalih mornara i vrate obiteljima za dostojni ukop.
1