Svjetlo praznoga groba

1. Uskrsna radost još prožima naša srca ovog ponedjeljka u vazmenoj osmini, nazvanog “Anđelov ponedjeljak”. Nakon korizmenog vremena, koje je Crkva osobito snažno proživljavala u ovoj Jubilejskoj godini, nakon snažnih osjećaja Svetoga trodnevlja, zaustavimo se i danas u razmišljanju pred praznim grobom, privučeni blistavim otajstvom Gospodinova uskrsnuća. Život je pobijedio smrt. Potrebna je vjera da bi se otvorilo ovom novom i divnom ozračju. Dopustimo da nas prožmu misli i osjećaji koji zrače iz Uskrsne posljedice: “Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine.” Ta je istina označila život apostolâ koji su poslije uskrsnuća osjećali kako im duše iznova plamte čežnjom da slijede svoga Učitelja te, primivši Duha Svetoga pođoše bez odgađanja svima naviještati što su osobno vidjeli i doživjeli.
2. Predraga braćo i sestre, još nam je jednom odjeknuo utješni navještaj uskrsnuća: “Ufanje mi, Krist, uskrslo je!” Ako je Krist uskrsnuo, možemo novim očima i srcem gledati svaki događaj u svome životu. Evo uskrsne poruke za koju bih htio da stigne do svih ljudi cijeloga svijeta. To su i moje uskrsne želje, koje s ljubavlju ponavljam svima vama danas, kad nas bogoslužje podsjeća na anđelove riječi trima ženama koje su plakale kraj praznoga groba. One se, kako izvješćuje Evanđelje, uputiše rano ujutro ka grobu i tamo primiše od “mladića zaogrnuta bijelom haljinom” vijest koja je promijenila tijek povijesti: “Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! (usp. Mk 16,6). Uskrsnuo je. Evo središta naše vjere.
Šutljiva svjedokinja svih tih događaja bijaše Marija. Zamolimo je da i nama pomogne prihvatiti u punini taj vazmeni navještaj. “Regina caeli, laetare, alleluia – Kraljice neba, raduj se, aleluja”. S tom molitvom koja nadomješta Anđelovo pozdravljenje obraćat ćemo se Njoj kroz cijelo vazmeno vrijeme. Djevičina radost sadrži u sebi sve ono zbog čega se Crkva raduje: svako milosno i naravno dobro. Zazivajmo je, dakle, s vjerom i pobožnošću: Kraljice neba, raduj se, aleluja!
1