Misu je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u zajedništvu s rektorom CBS-a don Jurom Bjelišem, vicerektorom don Ivanom Urlićem, duhovnikom don Stipanom Šurlinom i nadbiskupovim tajnikom don Nikolom Šakićem.

„Iako je za nama još jedna nenormalna odgojna i akademska godina, to nas ne sprječava da zahvalimo Bogu za sve proživljeno u njoj, za sve uspjehe i poteškoće, za sve poraze koji znaju na kraju za nas biti plodonosni“, kazao je nadbiskup Barišić na početku misnoga slavlja.

U propovijedi nadbiskup je protumačio biblijski tekst koji govori o Božjoj kušnji Abrahama da mu žrtvuje svoga sina Izaka i o Abrahamovoj vjeri i povjerenju u Boga. U tom je svjetlu govorio o životnom prostoru i narušenoj sigurnosti. Spomenuo je primjer ljudi koji su u Domovinskom ratu ostali bez svojih domova jer su bili protjerani, a zauzeli su ih neki drugi ljudi. Podsjetio je da i životinje brane svoj životni prostor. Međutim, upozorio je da je na ovom zemaljskom proputovanju za vječni život najvažnije braniti prostor srca i duše. „Tu branimo prostor naših emocija i naše slobode. Abraham je upravo tu bio načet, na prostoru svoje slobode i svoga ‘ja’. Trebao je pustiti Nekoga unutra, imati u Njega više povjerenja nego u sebe. To je Abraham učinio, iako mu se činilo i nelogičnim, ali svoje povjerenje, svoju sigurnost, svoje srce dao je nekom Drugom. Abraham nam je postao uzor i primjer za nasljedovanje“, rekao je mons. Barišić.

U nastavku propovijedi u duhu evanđeoskoga teksta govorio je o tjelesnoj i duhovnoj paraliziranosti naglasivši da je opasnija duhovna od tjelesne paralize. Istaknuo je da grijesi čovjeka duhovno paraliziraju. „Kad čovjek pusti zlo u svoje srce ono ga zauzme i oduzme. To je jedna svojevoljna paraliza. Zato svoje srce treba otvoriti Gospodinovoj ljubavi, koja čisti od zla i pruža nam sigurnost da možemo biti to što istinski jesmo“, naglasio je nadbiskup Barišić.

Podcrtao je važnost skladnoga intelektualnog, emocionalnog, moralnog i duhovnog rasta i razvitka svakoga bogoslova za vrijeme studija i odgojne godine da se ne bi dogodila paraliza u oholosti znanja/neznanja, vjere/nevjere, nazvavši onda takvu vjeru „sklerotičnom vjerom“. U kontekstu zlatnog pravila da se ne čini drugima ono što ne bi željeli da drugi vama čine, nadbiskup je upozorio da se svako učinjeno zlo vrati natrag kao bumerang. Na kraju propovijedi govorio je o Crkvi kao lađi, o Crkvi kao zajednici i zajedništvu koja jedino tako može ići naprijed s Gospodinom. Euharistijsko slavlje završilo je himnom „Tebe Boga hvalimo”.

U Centralnome bogoslovnom sjemeništu u Splitu trenutačno se nalazi 28 bogoslova, od toga je devetnaest bogoslova Splitsko-makarske nadbiskupije, jedan Hvarske biskupije i po četiri bogoslova Šibenske i Dubrovačke biskupije.