TPT: Problemi sakralne arhitekture (6)

Zagreb, (IKA) – Teološko-pastoralni tjedan na temu “Crkva i likovna umjetnost” nastavio je s radom u prijepodnevnim satima trećega i završnog dana održavanja, u četvrtak 29. siječnja na zagrebačkoj Šalati. Predavanje “Problem sakralne arhitekture dana” održao je dr. Nenad Fabijanić, redoviti profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Pokušao je, poučen svojim i tuđim iskustvima, govoriti o općenitim smjernicama i problemima sakralne arhitekture, tj. o izgradnji crkava, njezina eksterijera i interijera. Početkom devedesetih u Hrvatskoj se počinju graditi primitivne i jednostavne crkve, ali jasne u svakoj svojoj pojedinosti. Dr. Fabijanić kao problem je istaknuo smještanje sakralne arhitekture u prostor te je dodao kako treba paziti da se crkve u određenom prostoru ne bi predimenzionirale. Problematično je i to što arhitekti preuzimaju funkcionalne upute često ograničene financijskim mogućnostima. Pokazujući pojedine primjere starijih zapuštenih crkva, Fabijanić je zaključio kako se prečesto događa da su takve crkve u jako lošem stanju te su na njima potrebni ogromni restauracijski zahvati kod kojih treba paziti na spoj tradicionalnoga i modernog, na samo značenje pojedinog objekta, njegovu funkcionalnost, akustiku te svakako treba tražiti i naći spoj teologije i arhitekture. Dr. Fabijanić smatra da u svaku sakralnu građevinu treba ugraditi elemente koji će integrirati ambijentnost prostora, ističući kako spoj svjetlosti i interijera odražava doživljaj ambijenta. Svoje je predavanje zaključio tezom kako ne treba graditi “sindikalne” dvorane kao ni trobrodne bazilike koje nisu u duhu današnjeg vremena.
U drugom predavanju, koje se nadovezuje na prethodno, dr. Marijan Hržić govorio je o “Problemu sakralne arhitekture u Hrvata”, uspoređujući pojedine crkve koje je i sam projektirao, sa svjetskim poznatim modernim sakralnim građevinama. Dr. Hržić je redoviti profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i poznati graditelj koji je projektirao Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku, Cibonin kompleks i Elektrotehnički fakultet u Zagrebu te mnoge druge građevine svjetovnoga ili sakralnog karaktera. U predavanju je stavio naglasak na uklapanje novih sakralnih građevina u postojeći prostor u kojem se grade, rekavši kako siluete svakog grada, ulice i četvrti treba zaštititi, no sa svakom gradnjom nekoga novog i velikog objekta kao što su sakralne građevine dolazi do promjene siluete određenog mjesta. Tako dr. Hržić smatra da je potrebno otkriti postojeće elemente arhitekture i u njih ukomponirati novonastale projekte. Posebno se osvrnuo na prostor koji omeđuje samu crkvu, istaknuvši kako je veliki broj crkava dobro ugrađen u postojeći prostor te da crkve koje su u potpuno slobodnom i neograničenom prostoru teško uspostavljaju kontakt i određeni odnos s tim istim prostorom. Posebno je istaknuo prostor trga koji se nalazi ispred većine crkava, a na njega gleda glavni portal. “Crkva treba biti inovativna te mora podsjećati na tradicionalne elemente”, ističe dr. Hržić, dodajući kako u prostoru treba paziti na mjerilo same građevine te na to da ako se forma sakralne građevine sastoji od tradicionalnih dijelova da se onda dobro ukomponiraju moderni građevinski materijali. Na pojedinim primjerima pokazao je i razjasnio koliko i kako su za sakralne objekte bitni boja i igra svjetla, što svakoj crkvi daje određenu mističnost.