Tema formacije bila je „Roditelji – suradnici škole“. Skup je započeo molitvom Trećeg časa, a potom su se ravnateljima, duhovnicima, vjeroučiteljima, psiholozima, pedagozima i knjižničarima u pozdravnom govoru obratili rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Željko Tanjić, zatim viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje dr. Gordana Barudžija te predstojnik Nacionalnog ureda za katoličke škole pri HBK Ivica Žuljević.

Rektor Tanjić poželio je sudionicima skupa u ime Sveučilišta dobrodošlicu te im predstavio djelovanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Napomenuo je kako određeni postotak studenata na Sveučilištu dolazi iz katoličkih škola. Taj broj raste te se u tom pogledu očituje povezanost katoličkih škola i Sveučilišta. Zahvalio je ravnateljima i stručnim suradnicima u katoličkim školama za sve što čine u odgoju i obrazovanju.

Viša savjetnica Gordana Barudžija istaknula je kako je tema skupa „Roditelji – suradnici škole“ važna i aktualna jer se radi o uključenosti roditelja u odgoj učenika, odnosno svoje djece. Podsjetila je kako su upravo roditelji prvi i glavni odgojitelji djece, ali ono čemu se svjedoči danas jesu očekivanja od učitelja i škole da odgajaju djecu, a da su roditelji sve manje involvirani u odgoj. Istaknula je nadu da su u katoličkim školama roditelji više suradnički raspoloženi i osviješteni za suradnju jer su sami odabrali katoličku školu za svoju djecu pa time i pristali na veću uključenost u odgoj i obrazovanje svoje djece. Zaželjela je da susret trajne formacije stručnih suradnika pomogne okupljenima s izazovima s kojima se susreću u odgojno-obrazovnom procesu.

Predstojnik Ureda Ivica Žuljević podsjetio je na ulogu roditelja i škole u odgoju djece istaknuvši kako je u katoličkim školama prisutan Isusov duh u pristupu svakoj osobi koji ne isključuje nego uključuje sve sudionike u odgojno-obrazovnom procesu i pomaže im da po uzoru na Isusa-učitelja suradnički stvaraju bolji svijet. Zahvalio je rektoru Tanjiću za suradnju, osobito za projekt Programa stručnog usavršavanja nastavnika i djelatnika u katoličkim školama, koji je započeo u jesen 2024., a provode ga Nacionalni ured za katoličke škole i Hrvatsko katoličko sveučilište.

Potom je uslijedilo izlaganje profesorice na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Snježane Mališa o temi „Uloga i odnos roditelja i škole“. Svoje predavanje započela je prikazom značajki odnosa škole i roditelja te važnosti toga odnosa, da bi zatim primjerima objasnila razlike između kompetentnih i nekompetentnih roditelja u odgoju djece te istaknula određene roditeljske obrasce i stilove koji u društvu prevladavaju. Zatim je istaknula ulogu roditelja naspram škole, naglašujući kako je bitno razlikovati odnos kao suradnju i odnos kao partnerstvo kada je u pitanju škola. Analizirajući strukturu toga odnosa, prof. Mališa razjasnila je odnos roditelja i nastavnika kao prvih instanci suradnje u odgojno-obrazovnom sustavu te pojasnila tipove takvog partnerstva. Na kraju predavanja istaknula je važnost roditeljske uključenosti u rad škole, važnost suradnje s nastavnicima i važnost njihove stalne formacije.

U daljnjem tijeku programa psihologinja u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi Ana Matković, upoznala je prisutne u predavanju o temi „Uključenost roditelja u rad katoličkih škola“ sa suvremenim shvaćanjem obitelji i odgoja, što se podrazumijeva pod pojmom suradnja te što je to partnerstvo roditelja i škole. Pojasnila je kako roditeljska uključenost kreće od školskog života djeteta, odnosno vremena provedenog u školi kao i izvan nje, a poseban naglasak stavila je na uključenost roditelja u život djece koja pohađaju katoličku osnovnu školu. Otežavajući čimbenici roditeljske uključenosti u obrazovanje, naglasila je, nešto je s čime se stručne službe svakodnevno susreću. U svom predavanju pozvala je sudionike skupa da ocjene stav stručnih službi prema roditeljima te na promišljanje o prednostima uključenosti roditelja u rad katoličke škole.

Središnji dio programa bila je misa koju je u sveučilišnoj kapelici predvodio predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević. Biskup je homiliju započeo razgovorom sa sudionicima slavlja. Razgovarali su o tome kako se osjećaju.

Ustvrdio je kako obično kažu da su „dobro“, ocjenjujući svoje stanje školskim ocjenama. Istaknuo je da život treba ocjenjivati drugim mjerilima i da će ga najbolje prosuditi ako za polazište uzmu naviještenu Božju riječ.

Sv. Pavao u prvom naviještenom čitanju upućuje kršćanima u Filipima riječi: „Braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj!“ Biskup je ustvrdio da su Filipljani bili sv. Pavlu dragi. Istaknuo je kako je srdačnost, koju je sv. Pavao gajio, važna dimenzija evangelizacije. Bog je, naime, srdačno biće; pristupa ljudima srcem, rekao je biskup. Kazao je da istinu o srdačnom Bogu sv. Pavao argumentira Božjim Sinom, Isusom Kristom i to raspetim, koji je darujući sebe za ljude posvjedočio božansku srdačnost. Apostol upozorava kako su daleko od nje oni koji „žive kao neprijatelji križa Kristova“, kojima je „svršetak propast“ , čiji je „bog trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko“. Biskup je istaknuo kako čovjek koji nije sebe povjerio Bogu, „odlazi u propast“, ne u prostornom, nego u egzistencijalnom smislu. Božje djelo koje se ostvaruje u onom tko je Bogu u vjeri predao život naziva se „spasenjem“, ostvareno Isusovim djelom na križu, ustvrdio je biskup.

Biskup je upitao sudionike slavlja postoji li spomenuta srdačnost u njihovu odnosu jednih prema drugima, posebno prema učenicima u katoličkoj školi i je li ona ukorijenjena u njihovoj vjeri u Boga i predanju Isusu Kristu.

Istaknuo je kako su događaji minulih tjedana u četvrtom razredu jedne zagrebačke osnovne škole očitovali postupke iz kojih bi trebalo izvući poruku. Kazao je kako se u tom slučaju prema određenom učeniku uglavnom nije nastupilo sa srdačnošću, nego – kako su izvijestili mediji – tražilo se postupanje „u skladu sa zakonom“. Biskup je podsjetio sudionike slavlja kako u određenim životnim okolnostima pozivanje na zakon ne pomaže. Dapače, ono može biti i pogubno, kako svjedoči primjer Isusa Krista. Onodobni stručnjaci su tvrdili da on treba umrijeti „po zakonu“.

Kad se neko životno stanje svede samo na zakon može se dogoditi da zakon postane svrhom samome sebi, da ustrajavanje na pravu može prouzročiti nepravdu. Pozvao je sudionike slavlja da pokušaju analizirati cijeli slučaj i prosude je li bio točan pristup roditelja, koji su s pravom bili zabrinuti za sigurnost svoje djece, i u toj svojoj zabrinutosti zahtijevali da problematičnog dječaka treba isključiti iz razreda, odnosno škole koju njihova djeca pohađaju. Smatrali su da se problem može riješiti svojevrsnim „eliminacijskim konceptom“. Međutim, upozorio je biskup, kad bi Bog tako postupao s ljudima, svi bi propali – jer su zaslužili ne samo neku privremenu kaznu, nego onu konačnu eliminaciju koja se zove pakao – stanje potpune čovjekove odvojenosti od Boga i zajedništva s njime, njegov odlazak u vlastitu osamu. Time čovjek sebi postaje pakao, kako su govorili neki filozofi egzistencijalisti.

„Osuditi sebe ili nekoga drugoga na osamu, znači baviti se paklenim poslom. To nije naše poslanje, jer mi nemamo pravo nikoga osuditi. Naše poslanje je dublje, dalekosežnije, baš onako kako je Bog to učinio u Isusu Kristu. Naravno da sam svjestan kako je to lako reći. No, ne bi ni Bog u Isusu Kristu ni apostol Pavao tako nastupili da je to nemoguće ili da je to nešto sporedno, usputno. Upravo zato što to ima svoju težinu pred Bogom, nama je veoma važno – ako želimo biti evangelizacijske katoličke škole koje kreću s Isusovih polazišta – najprije oblikovati svoju vlastitu svijest, a onda pomoći roditeljima i djeci da to učine“, rekao je biskup.

Potaknut naviještenim Lukinim evanđeljem u kojem Isus nastupa prispodobom o nepoštenom upravitelju, koji je s gospodarovim imetkom raspolagao isključivo sebi u korist, biskup je kazao kako uvijek kad netko počne isključivo gledati samo svoj interes, to djelovanje završi u nepoštenju koje sa sobom uvijek nosi negativne posljedice. Spomenuti korumpirani upravitelj kažnjen je otkazom s posla upravljanja gospodarevim imanjem. Međutim, priča ide dalje, jer je otpušteni upravitelj bio snalažljiv i osigurao si budućnost tako da je dobio za sebe gospodarove dužnike, otpisujući im dugove. Isus je pohvalio nepravedna upravitelja što je snalažljivo postupio u nepoštenoj stvari. Mnogi čitatelji tog evanđeoskog ulomka imaju poteškoću što Isus nije osudio, nego pohvalio nepoštenog upravitelja, ustvrdio je biskup. No, Isus je u svojoj tvrdnji jasan: „I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“. On nije pohvalio nepošteni upraviteljev postupak, nego njegovu snalažljivost u zloj stvari, da bi potaknuo svoje slušatelje na snalažljivost u zauzetosti za evanđelje i čovjekovo spasenje u Isusu Kristu.

Prisjećajući se misli svog nekadašnjeg prijatelja, mons. Škvorčević pozvao je okupljene na promišljanje o tome kako to da pokatkad oni kojima je povjereno evanđeosko poslanje, nisu više zauzeti za evanđelje, nego što su lopovi zauzeti za svoj lopovluk?

Pozvao ih je da usvoje dvije poruke koje im je naviještena Božja riječ priopćila. Prva je srdačnost, jer iz srca se za Boga djeluje. Potrebna je, dakako, i pamet, ali ako nema srca stradava Božje u čovjeku. Jer ono što je Božje duboko je, nadilazi mogućnosti uma. Povijest Crkve uči kako heretici nisu bili neuki u pitanjima vjere, nego su u vjerskim pitanjima zastranili upravo zbog toga što su im pristupali isključivo svojim razumom, a da pritom nisu gajili krepost srdačnosti, budnosti srca, ustvrdio je biskup.

Govoreći o drugoj poruci, o snalažljivosti, kazao je da je u katoličkim školama uz srdačnost potrebna i evanđeoska snalažljivost, ne dopuštajući da vražja bude veća i uspješnija.

Zahvalio je sudionicima slavlja za ono što svojom nakanom i zauzetošću čine za Isusovo evanđelje u katoličkim školama, jer je ono jedino „moćno“ oblikovati duh mladih ljudi na onu mjeru i uzdići ga na onu razinu, gdje se ostvaruje sudbina po Bogu. Zahvalio im je što potaknuti i nadahnuti Pavlovim riječima pomažu mladim ljudima da shvate kako je „naša domovina na nebesima“, a ovozemaljski život samo prolaz. Poručio im je da svoje nade i očekivanja ne svode na ono što ljudi mogu ostvariti, nego svoje pouzdanje stave u Boga koji ima moć „preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome“.

Završavajući homiliju biskup je poželio da napose u nadolazećoj jubilejskoj 2025. godini na poticaj pape Franje nastavnici, učenici i njihovi roditelji zajedno sa svojim učenicima budu u katoličkim školama „hodočasnici nade“.

U poslijepodnevnom dijelu programa održane su dvije radionice – Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje – RINO institut pripremio je radionicu kojom su prezentirali djelatnicima osnovnih škola kako se u OŠ Lotrščak i OŠ Ružičnjak ostvaruje suradnja roditelja sa školom, a na isti način ravnateljica Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu Ljuba Duvnjak upoznala je djelatnike srednjih škola s praksom rada i suradnjom škole s roditeljima. Stručni skup završio je zajedničkom molitvom u kapeli Hrvatskog katoličkog sveučilišta, izvijestila je Požeška biskupija.