Trebamo život snošljivosti i ljubavi
Nastupni govor Sanje Horvat, predstavnice mladih vjernika laika iz Sarajeva, na Drugoj izvanrednoj europskoj sinodi
Bosna i Hercegovina danas je još uvijek izazovna zemlja. Tjelesne patnje s puno krvi zamijenjene su jačim i tvrđim duševnim patnjama.
Mi mladi ljudi u Bosni i Hercegovini imamo više velikih problema – previše slobodnog vremena, nezaposlenost, visoke pristojbe za školovanje. Trebamo novi život snošljivosti, ljubavi.
Što se dogodilo s Konvencijom o pravima čovjeka? Što reći o pravima žena i djece ili o pravu na rad? U mojoj zemlji o tome – “tabula rasa”.
Najveći i nerješivi problem za mlade katolike jest povratak. Puno se ljudi vratilo, kako se možemo mi vratiti? Nemamo kuća! Neželjeni smo! U susjedstvu nema dobrih susjeda? Nema ekonomskog razvoja, posla, novca. I još k tomu, katolici smo!
I tako sanjamo kako se jednoga neobičnog dana budimo u Obećanoj zemlji u kojoj ima svega što trebamo i ljudi spremnih na pomoć – stanovanje, socijalno osiguranje, posao i dozvola boravka. Kod kuće je samo teški križ i odbacivanje; s nama se postupa kao sa stvarima a ne s ljudskim bićima.
Što će se dogoditi Crkvi odu li mladi ljudi? Neće biti ni sakramenata krštenja ni vjenčanja, kao ni zvanja. Crkva je manje jaka s jakim neprijateljima koji ne poznaju pomirenje i oproštenje.
Mi mladi koji smo ostali nadamo se i živimo, još smo tamo da bismo svjedočili za Krista i Katoličku Crkvu. Potrebni su nam hrabri i predani svećenici da ožive skršene duše. U svojim molitvama imamo veliku potporu najdražeg nam prijatelja, Vas Sveti Oče. Hvala Vam uime svih mladih moje zemlje.