Na tribini su uz brojne slušatelje sudjelovali mladići i djevojke koji se pripravljaju za sklapanje kršćanske ženidbe. Nakon molitve, moderator Ivan Bedeničić, ravnatelj Katoličke klasične gimnazije u Požegi pozdravio je sve sudionike, napomenuvši kako su brak i obitelj – teme ove tribine, osobito važne za zaručnike koji se spremaju uskoro stupiti u brak, za kršćane, ali i za sve druge članove hrvatskog društva. Zatim je predstavio Mirjanu Radan, koja je rođena 1967. godine u Sinju, gdje je završila osnovnu školu, a potom srednju u Splitu. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1992. godine. Studij ginekologije i opstetricije završila je 2003. godine u Zagrebu. Od 2015. godine subspecijalistica je fetalne medicine i opstetricije. Zaposlena je na Odjelu ginekologije i porodništva Županijske bolnice u Čakovcu od 2003. godine. Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu 1997. diplomirala je filozofiju i religijsku kulturu, a 2014. godine doktorirala na temi „Metode potpomognute oplodnje (MPO) – etička prosudba“. Na području Međimurske i Varaždinske županije sudjeluje u programu Zaručničkog tečaja priprave za brak. Godine 2007. imenovana je ginekologom-stručnjakom, vanjskim suradnikom Međubiskupijskog suda prvog stupnja i Međubiskupijskog prizivnog suda u Zagrebu, a 2015. godine članicom Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral djelatnika u zdravstvu. Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu kao vanjska suradnica održava seminare i nastavu iz kolegija: Bioetika, Medicinska bioetika, Pastoralna medicina, Predbračni moral, Ženidbeni moral te Specijalna pitanja iz kršćanske etike. Održava predavanja o cjelovitom tjelesnom, duševnom i duhovnom zdravlju žena i obitelji na stručnim, znanstveno medicinskim, bioetičkim i interdisciplinarnim seminarima, simpozijima i kongresima.

Doktorica Radan izlaganje je počela svojevrsnim performansom. Na stolu na pozornici prethodno je stavila nekoliko predmeta (bočicu s vodom, šal, budilicu i sl.), a njezin uvod u izlaganje namjerno je nekoliko puta prekidan zvonjavom mobitela. Time je htjela zorno ukazati na veliki problem suvremenog čovjeka, a to je pretrpanost i preopterećenost informacijama. Kazala je da, kao što prevelika količina bilo koje stvari, pa bila ona i dobra, kao što je primjerice voda, u konačnici šteti, tako i prevelika količina informacija koje nas zapljuskuju s različitih ekrana štetna je kako za naše tjelesno, tako i za duhovno zdravlje. Naglasila je da rješenje nije u zabrani korištenja ekrana, nego u stjecanju kreposti umjerenosti i znanju kako se pravilno koristiti informacijama. Drugim riječima, rješenje je selekcija, to jest odabir kojim ćemo se informacijama i na koji način služiti, a ne im robovati. Obraćajući se nazočnim zaručnicima, ustvrdila je da je zbog njih tu večer u Požegi „najveća temperatura“, ne ona meteorološka nego ljubavna, jer se na ovakvim zaručničkim susretima mladići i djevojke učvršćuju u odluci da dane svoga života žele provesti u kršćanskom braku. Poručila im je da je jedna od najvažnijih njihovih životnih odluka za brak selekcija, te da je dobro što tu odluka ne odgađaju za kasnije godine života, jer im biološki sat neminovno otkucava. Stoga ih je upozorila da se ovih dana priprave ozbiljno i zapitaju je li on(a) prava osoba s kojom želim živjeti u bračnom savezu, i koju želim da bude otac (majka) moje djece. Ako nije, onda je bolje da se rastave sada, nego nakon određenih godina bračnog života. Iz iskustva rada na crkvenim ženidbenim sudovima kazala je da je tragikomično čuti da rastavljeni bračni drugovi nakon više desetljeća bračnog života kao razlog za rastavu navode nepomirljivu različitost karaktera.

Nakon pomno izvršene selekcije, nastavila je doktorica, potrebno je da si zaručnici, a i svi ostali, u svom životu ispravno poslože listu prioriteta, i to po sljedećem redu: (1) Bog, (2) brak i (3) obitelj. Pritom se valja držati načela da je bračni drug uvijek ispred djece, članova obitelji iz koje potječu (primjerice, posesivne majke i dr.), odnosno bilo koga i bilo čega drugoga (primjerice posla, karijere i sl. ) Nadalje, od izuzetne je važnosti da si postave, a onda i pronađu prave odgovore na važna egzistencijalna pitanja: Za što ili za koga živim? Što mi je najvažnije u životu? S kim sam ja to zapravo u braku? Kad sam ja, i svaki drugi čovjek, zapravo počeo živjeti? Naglasila je kako je Božja reproduktivna istina da svaki život počinje u trenutku začeća, u bîti veoma jednostavna, logična i zdravorazumska, a da smo je mi ljudi zavedeni grijehom u napasti zakomplicirati i zakamuflirati, kako je to počesto slučaj u raspravama oko pobačaja, kad se hotimično ubojstvo nerođenog djeteta, a što namjerni pobačaj zapravo jest, koriste razni eufemizmi i provodi svojevrsni jezični inženjering. Posvjedočila je kako je kao liječnica koja, koristeći se svojim pravom priziva savjesti, odbija vršiti pobačaje, izložena zahtjevu svojih pretpostavljenih da, ako ona neće činiti pobačaje, mora pronaći drugoga koji je to voljan učiniti i k njemu uputiti svoju pacijenticu. Kazala je da taj zahtjev smatra apsurdnim i licemjernim kao što bi bio zahtjev da, ako ona ne može ili ne želi ispiti čašu otrova, neka čašu otrova dade nekom drugome da je ispije.

Poručila je zaručnicima i svim sudionicima tribine da će opredjeljenjem za život po Božjem i naravnom zakonu učvrstiti vlastiti identitet kao sina i kćeri, muža i žene, oca i majke, itd. Upozorila je kako odbacivanje Božjeg stvoriteljskog nauma o čovjeku i prihvaćanje suvremenih trendova kao što su: rodna ideologija, trgovanje spolnim stanicama, umjetna oplodnja, zamjensko majčinstvo, čovjeka pojedinca i čovječanstvo u cjelini izlaže opasnostima da završi u apsurdnim i perverznim stanjima, kao što su primjerice tisuće zamrznutih oplođenih jajnih stanica, rizik da osobe začete umjetnom oplodnjom zbog neznanja tko su im roditelji stupe u incestuozni brak, ili stanje da jedna te ista osoba istovremeno bude i majka i sestra (ili baka) svom djetetu, i sl. Pozvala je sudionike tribine da se ne daju porobiti spomenutim trendovima, nego da se dobro educiraju i informiraju o spomenutim stvarima, te da se uvijek iznova vraćaju na „tvorničke postavke“ Boga Oca koji ih je stvorio. Još ih je potaknula da kritički propituju kome je u interesu pomiješati spolove ili da neka osoba na vjenčanju istovremeno nosi „bradu“ i „vjenčanicu“?! Govoreći pak o pravom smislu roditeljstva, kazala je kako je ono mnogo više i uzvišenije od biološke činjenice, te se roditeljem s pravom može smatrati svaka osoba koja se istinski i u ljubavi brine za neku drugu osobu. Naglasivši važnost autoriteta u braku i obitelji, doktorica Radan je također prokazala određene strategije kojima se razara brak i obitelj, odnosno načine kako se konkretno iz njih „kradu“ muževi (očevi) i žene (majke), a kako djeca.

U raspravi koja je uslijedila, a kojom je moderirao prof. Bedeničić, doktorica Radan je pojasnila neka pitanja s obzirom na udomljavanje i posvajanje djece te na umjetnu oplodnju. Na koncu ovog dijela programa prikazan je kratki film o rastu djeteta u utrobi majke od trenutka njegova začeća do spremnosti da u trenutku rođenja ugleda svjetlo dana. Završavajući tribinu, prof. Bedeničić zahvalio je profesorici Radan što je sudionicima tribine iz znanstvene i vjerske perspektive na zanimljiv i uvjerljiv način iznijela važne spoznaje o životu, ljubavi, braku i obitelji. Pozvao je sudionike da dođu i na iduću tribinu u četvrtak, 23. ožujka na kojoj će Miro Gavran, hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade te predsjednik Matice hrvatske održati izlaganje pod naslovom „Biblija kao književna inspiracija “.