Misno slavlje predvodio je viceprovincijal Hrvatske pavlinske vice-provincije i župnik u Kamenskom o. Ivan Šarić, OSPPE, a koncelebrirao je rektor Svetišta mons. Antun Sente. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi župnog zbora iz Kamenskog.

U homiliji je o. Ivan, između ostalog, kazao da se u čovjeku, kada se zalijepi samo za zemaljsko, ugasi ono božansko. „Zato nam je potreban sveti Josip koji je jako blizak Isusu i koji nas može vratiti u Isusovu blizinu. Kakve su bile Josipove želje i zašto je sveti Josip, iako nije imao lagan život, bio sretan i zadovoljan svojim životom?“, upitao je propovjednik te dodao da je Josip vidio u Isusu Boga.

„Možda smo se i mi prestali pitati na čiju sliku smo mi stvoreni. Zaboravljamo to, a trebamo se pitati. Stvoreni smo na sliku Božju. Što to znači? To znači da u svakom čovjeku ima nešto Božje. Da u svakom čovjeku ima nešto dobra. Upravo je sveti Josip to Božje nastojao živjeti u onom svom ljudskom. A bez Isusa, bez Boga u našem životu nema ni čuda. Tek tada kada vratimo Isusa u svoj zavičaj, u svoju obitelj onda ćemo vidjeti da je naš ljudski život pun čuda“, kazao je predslavitelj te pripovjedio vlastito iskustvo.

„Jednom prilikom prije nekoliko godina jedna gospođa iz naše župe jako se razboljela. Dobila je rak. Sva uplakana dođe k meni. Imala je svega u izobilju, a najviše grijeha. Ispovjedila se, primila bolesničko pomazanje i ode ona k Bogu. A zamislite da nije bilo te njene bolesti, otišla bi ona s tim teškim grijesima ravno u pakao. Ovdje je, draga braćo i sestre, bolest bila čudo. Današnjem je čovjeku teško prihvatiti bolest, siromaštvo, ljude koje nam je Bog poslao na naš životni put. Teško je prihvatiti svoj rad, svoje obaveze. Zašto? Zato što danas oko nas i u medijima sve vrvi od zdravlja. Sve vrvi od hrane, luksuza, grijeha. I zato radije težimo onome imati nego biti. Imati kuću, imati zdrav život, biti bogat negoli biti čovjek. Zato nam je potreban sveti Josip“, kazao je o. Ivan i zaključio molitvom: „Sveti Josipe, moli i ti za nas večeras i pomozi nama da budemo sveti, prihvaćajući čuda koja Bog šalje u naše živote svakodnevno.“

Pri kraju misnog slavlja svoju vjeru u Boga i snagu Josipova zagovora posvjedočila je Katarina Čavar, povratnica iz Njemačke, a trenutno studentica pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu.

„Hrvatska je Hrvatska“, kazala je i dodala da je u Hrvatskoj život mnogo drugačiji i bolji te da život u Hrvatskoj „može biti čisti blagoslov“. Istaknula je da je ključna motivacija i ono čime se čovjek vodi i kako gleda na neke životne stvari.

„Naime, moji su roditelji, dok sam još bila u srednjoj školi, otišli živjeti u Njemačku i nekako se očekivalo da ću im se i ja pridružiti. Nakon srednje škole stvarno sam otišla kod njih u München i nakon godinu dana uspjela sam upisati studij pedagogije. Završila sam preddiplomski studij, dobila diplomu i vratila se kući u Hrvatsku. Dakle, u Njemačkoj sam sveukupno bila četiri i pol godine. Moji su roditelji ostali tamo, a ja sam se vratila u Hrvatsku. Svjesna sam da su u Njemačkoj veće mogućnosti za posao. Poznato mi je da ljudi odlaze iz različitih razloga i da ima mnogo stvari koje utječu na njihove odluke, ali život ovdje u Hrvatskoj, osobito društveni život, život s Bogom i one vrijednosti koje se ovdje prenose iz generacije u generaciju, te način na koji smo ovdje odgajani za mene ima veliku vrijednost koja je jednostavno neprocjenjiva i ne može se usporediti s onim izvan Hrvatske i životom u tuđini“, rekla je.

Dodala je kako možda nije poput drugih mladih kojima je važna karijera, fizički izgled ili druge stvari. „Meni je uzor sveti Josip, a on je bio jednostavan, malen. Ja imam poseban odnos sa svetim Josipom. Kada sam se odlučila vratiti kući, imala sam potrebe i želje i brzo sam shvatila koliko je to zapravo bio hrabar potez. Dakle, povratak kući rezultirao je određenim potrebama i željama, pa su svetom Josipu bile povjerene dvije nakane: auto i posao. Šestu srijedu velike devetnice prošle godine moj je stric u Zagrebu pogledao i zakapario auto, kojeg sam ja istog tjedna uspjela kupiti. Posao sam dobila pola godine nakon toga, a onda sam i upisala fakultet, radi čega sam posao ipak morala odbiti. Iako nisam mogla istovremeno i jedno i drugo − i posao i fakultet − Bog mi je po zagovoru svetog Josipa darovao i više i bolje od očekivanog i traženog“, kazala je studentica Katarina.

Rekla je da je upis na fakultet bio posebno izazovan. „Trebalo je položiti obvezatni prijemni ispit. To me je poprilično strašilo jer sam do sada sve učila na njemačkom i nisam baš bila sigurna hoću li moći na hrvatskom jeziku dobro položiti prijemni ispit, stoga sam molila svetog Josipa da tog ispita ne bude. Na kraju ispita te godine nije bilo. Naime, bilo je više mjesta nego što se javilo nas studenata za tu godinu, i obzirom da sam predočila svoju diplomu preddiplomskog ispita iz Njemačke, upisali su me na fakultet bez ispita, što je u biti izdvojen slučaj. Trenutno sam uspješna studentica na četvrtoj godini studija. A što se tiče posla, sveti mi Josip uvijek pronađe neke posliće koje mogu obavljati uz studij, a i roditelji nisu prestali brinuti o svojoj kćerci u Domovini. Znam da ljudi iz različitih razloga odlaze iz Hrvatske i planiraju svoju budućnost u inozemstvu, ali život u Hrvatskoj uistinu može biti i jest čisti blagoslov!“, zaključila je Katarina Čavar.