Trenutak velike odgovornosti

Vatikan, (IKA) – “Trenutak velike odgovornosti”, tim je riječima dekan Kardinalskog zbora kardinal Joseph Ratzinger označio početak prvih konklava u trećem tisućljeću za izbor 264. Petrova nasljednika, odnosno 265. pape u povijesti Katoličke crkve. Kardinal Ratzinger predvodio je u petak 18. travnja u bazilici Sv. Petra u Vatikanu misu za izbor Rimskog prvosvećenika (Missa pro eligengo Romano Pontifice). “Živimo svoju službu tako, kao Kristov dar ljudima! Ali, u ovome trenutku, nadasve, ustrajno molimo Gospodina, da nam poslije velikog dara pape Ivana Pavla II. dadne novog pastira po svom srcu, pastira koji će nas voditi spoznaji Krista, njegovoj ljubavi, istinsko radosti”, istaknuo je kardinal Ratzinger u propovijedi.
Razmišljajući nad svetopisamskim tekstovima koji su se čitali u čitanjima na misi dekan Kardinalskog zbora istaknuo je važnost susreta čovjeka s Božjim milosrđem. “Kristovo poslanje postalo je naše po svećeničkom pomazanju; pozvani smo naviještati – ne samo riječima, nego životom, i djelotvornim sakramentalnim znacima “godinu milosti Gospodnje”, rekao je kardinal Ratzinger. Kristova milost nije neka jeftina milost, ne pretpostavlja banaliziranje zla. Krist u svome tijelu i u svojoj duši nosi sav teret zla, svu njegovu razarajuću snagu. On sažiže i preobražava zlo u patnju, u plamen svoje ljubavi. U pashalnom otajstvu, u Kristu umrlom i uskrslom zbivaju se istodobno i dan njegove osvete i godina milosrđa. To je Božja osveta: on sam, u Sinovljevoj osobi, trpi za nas. Što smo više taknuti milosrđem Gospodnjim, to smo bliži solidarnosti s njegovim trpljenjem – postajemo raspoloživi dovršiti u svome tijelu “što nedostaje mukama Kristovim”, rekao je kardinal Ratzinger.
Drugi “izazov” kojeg je istaknuo kardinal Ratzinger jest onaj vođenja Crkve ka jednoj “odrasloj” vjeri po “mjeri punine Kristove”. Ta vjera ne prati “modne trendove i posljednje novosti; odrasla i zrela jest vjera koja je duboko ukorijenjena u prijateljevanje s Kristom”. “Kolike smo samo vjetrove nauka upoznali u ovim posljednjim desetljećima, kolika ideološka strujanja, kolike prolazne načine razmišljanja… Ti su se valovi poigravali malom barkom misli mnogih kršćana, bacajući je s jednog kraja na drugi: od marksizma do liberalizma, sve do libertinizma; od kolektivizma do radikalnog individualizma, od ateizma do maglom zastrta religijskog misticizma; od agnosticizma do sinkretizma i tako redom”, rekao je kardinal Razinger. “Imati jasnu vjeru, prema crkvenom vjerovanju često se etiketira kao fundamentalizam. Dok relativizam, to jest prepustiti se valovima da se s tobom poigravaju i da te goni svaki vjetar nauka i baca sad amo sad tamo, izgleda jedini stav dorastao suvremenom dobu. Idemo ususret diktaturi relativizma koja ne poznaje ništa konačno i koja ostavlja kao posljednje mjerilo samo vlastito ja i njegove prohtjeve”, upozorio je kardinal.
Danas se od Crkve traži “sveti nemir”: “nemir da se svima donese dar vjere, prijateljstvo s Kristom”, poručio je kardinal Ratzinger. “Primili smo vjeru da bismo je drugima dali, svećenici smo kako bismo bili u službi drugima. Moramo donijeti rod koji ostaje. Svaki čovjek želi ostaviti trag koji će ostati. Ali, što ostaje? Novac sigurno ne. Ni građevine ne ostaju; niti knjige. Nakon određenog, dužeg ili kraćeg, vremena sve to nestaje. Jedino što ostaje, i što ostaje vječno, jest ljudska duša, čovjek kojega je Bog stvorio za vječnost. Plod koji ostaje je prema tome ono što smo posijali u ljudske duše – ljubav, znanje; gestu kadru dotaći srce; riječ koja otvara dušu Gospodinovoj radosti”, poručio je kardinal Ratzinger.
Na misi za izbor Rimskog Prvosvećenika koncelebrirali su svi kardinali izbornici, a sudjelovali i ostali kardinali, biskupi, svećenici, đakoni, članovi ustanova posvećenog života i društava apostolskog života, kao i vjernici laici koji su ispunili baziliku, kao i tisuće hodočasnika koji su slavlje pratili na zaslonima pred bazilikom, očitujući tako zajedništvo u molitvi cijele Crkve.