Tribina o pozivu na svetost raščaravanjem protiv bezuvjetnog profita

Nakon zajedničke molitve, predavač je tribinu otvorio biblijskim citatom: ‘Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša!’. Pojasnio je zatim značenje sekularizacije motreći ju kroz kršćanski koncept, koji rabi pojam raščaravanje, naspram svjetovnoga koncepta u civilnom sektoru koji podrazumijeva razdvajanje stvorenog.

„Sekularizacija je posve nužna, očekivana i zakonita posljedica kršćanstva. Kako? Očito je to već u Starom zavjetu (Bog se objavljuje u povijesti Izraela, a ne u pukim prirodnim pojavama) i Novom zavjetu (otkriva Božje čovještvo u Kristu koji se po svojom smrću na križu prepoznaje u svakom čovjeku, a čovjeku je povjeren ishod povijesti). Sekularizacija – raščaravanje odvija se posvjetovljenjem svijeta u smislu da se Bogu priznalo gospodstvo nad svim stvorenim, dok svijetu pripada, relativna autonomija, a čovjeku, po slobodi i stvaralaštvu, sudjelovanje u spasenju. U drugom svjetovnom konceptu razdvajanja razvidno je kako svijet toliko voli samog sebe da je postao jedina svetinja.

Danas živimo u svijetu u kojemu je gospodarstvo svijet za sebe, kazao je predavač, javni prostor mora biti ispražnjen od vjere, dok država, njezina politička forma, u cilju stabilnosti mora biti što vjernija profilu društva. Imamo vjerske zajednice odvojene od države ili državu odvojenu od vjerskih zajednica. Današnja sakralizacija osobe je prigoda koja obvezuje jer se između kršćanskoga poimanja življenja i ljudskih prava otvara prostor za djelovanje s naglašenim vrijednostima čovjeka i prostor za dijalog sa svijetom i naše pastoralno poslanje.

U kontekstu sakralizacije gospodarstva prema raščaravanju gospodarstva uočavamo činjenicu kada se logika tržišta i logika države usuglase da će svaka na svojem području utjecaja vršiti monopol dugoročno gledano, u odnosima među građanima nestat će solidarnosti i sudjelovanja pri čemu će bezuvjetnost i besplatnost djelovanja postati besmislena. Gospodarski napredak će, pak, poprimiti obilježje sakralnosti pri čemu će profit pod svaku cijenu postati isključivi i jedinih kriterij osobnog gospodarskog djelovanja. A gdje je tu duh dara i besplatnosti? U solidarnosti i sudjelovanju je naš put raščaravanja – poručio je Jakobfi. Naime, gospodarskom životu su, osim ugovora i pravednih zakona, potrebna i konkretna djela koja odišu duhom dara. U okviru slobodnog tržišta potrebno je otvoriti prostor za djelatnosti koje će obavljati subjekti koji u profitu ne vide isključivi cilj, a pri tome se nisu odrekli proizvodnje gospodarske vrijednosti. Na to su posebno pozvani kršćani da svojim sudjelovanjem na ekonomskom području konkretnim djelima svjedoče dijametralno oprečni stav, spremnost izgubiti sebe radi drugoga, umjesto iskorištavanja te služiti, umjesto tlačiti poradi vlastite koristi. Katoličke udruge imaju izuzetno velik socijalno-pastoralni potencijal u vremenu sakralizacije osobe i gospodarskoga napretka“, istaknuo je Jakobfi razloživši kako je civilno društvo najprikladnije ozračje za ekonomiju besplatnosti i bratstva.

U diskusiji o pozivu na svetost u sekularnom društvu potaknuta je mogućnost djelovanja određene socijalno-poduzetničke neprofitne organizacije kao pokušaja skladnoga spajanja proizvodne učinkovitosti i solidarnosti. Rečeno je kako za sada postoje uhodane neprofitne organizacije koje socijalno zagovaraju ili pružaju socijalne usluge (djelatna solidarnost – karitativna djelatnost, npr. Katolička udruga za pomoć starima i nemoćnima Veronikin rubac u Osijeku) ili humanitarno djeluju (djelatno, karitativno). Promišljanja su zaključena citatom Benedikta XVI: „Najjača snaga u službi razvoja kršćanski je humanizam, koji oživljuje ljubav i dopušta da ga vodi istina, prihvaćajući i jednu i drugu kao trajni Božji dar.“