U suslavlju su bili redovnici iz samostana Sv. Šime u Šibeniku, a propovijedao je don Šime Pleadin, đakon Šibenska biskupije. Don Šime je u propovijedi istaknuo da je liturgijsko vrijeme naizgled obično vrijeme koje ni po čemu nije specifično, no zapravo svoju posebnost ističe na jedan toliko običan, a toliko izvanredan način. „To obično vrijeme kroz godinu nas poziva da sve tješnje uronimo u Kristovu svakodnevicu kojom zasigurno možemo oplemeniti svoj svakodnevni život – taj specifikum vremena kroz godinu. Zašto se nakon vazmenog vremena ne bismo vratili u Isusov tridesetogodišnji skroviti život u Josipovoj radionici? Zašto ne koračati za Isusom od mjesta do mjesta gdje je govorio o svome identitetu i o onome što mu se ima dogoditi kako bi čovjeku vratio dostojanstvo djece Božje“, upitao se propovjednik.

Osvrnuvši se na čitanje o proroku Iliji (1Kr 17, 7-16), don Šime je pojasnio kako se u čovjekovom životu događa obraćenje. „Njezin život se sveo na malo brašna i ulja, drugim riječima ni na što dovoljno za život jer će spremiti, kako kaže, nešto da pojede pa da umre. Obraćenje se upravo u tome nalazi – ne imati ništa i umrijeti, a zašto? Da bi u Kristu imali i živjeli. S jedne strane je udovica poslušala Božju riječ preko proroka Ilije, i ona i njen sin, i dobila život, a s druge strane Kristov govor na gori poziva nas da poslušamo njegovu riječ kojom ćemo oplemeniti svoju svakodnevicu – da dozvolimo Bogu da je prožme svojim licem kako bismo mogli zajedno sa psalmistom uskliknuti: Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica“, istaknuo je te nadodao da svako obraćenje počinje smrću koje je udovica posvjedočila Iliji. Moram umrijeti da bih živio – to je paradoks evanđelja, to je ono čemu nas Krist uči po svome križu, rekao je don Šime.

Isus je, nastavio je propovjednik, Riječ Spasenja koja proizlazi iz Očevih usta i dolazi u čisto krilo Djevice Marije. „Isus se na govoru na gori pretežno obraća židovskom narodu. On dok govori sjedi, baš kao pravi autoritativni učitelj te nam daje naputak kako živjeti: Vi ste sol zemlje. A koja je to uloga soli? Uloga joj je dati okus hrani tako da se stopi s njom, da izgubi svoja svojstva kako bi uljepšala hranu. Ne poziva li nas Krist drugim riječima na to da konačno prijeđemo preko sebe, umremo sebi kako bismo ispunili svoju ulogu soli i podarili život drugome, a i Božjom milošću i samima sebi“, upitao je propovjednik.

Protumačivši nadalje evanđeoski odlomak, istaknuo je da vjernik tek u križu može razumjeti Božju ljubav. „Kristov poziv biti sol zemlje i svjetlo svijeta nije za sutra, za nakon mise, nego sada i ovdje. Sada je izvrsna prilika reći svome Ocu iz dna srca: ‘Vjerujem Gospodine, nadam se Gospodine i ljubim te Gospodine’. U našoj okolini ima toliko onih, kako ih papa Franjo naziva, svetaca iz susjedstva koji su plodove korizme i vazma ubirali u svojoj svakodnevici u ovom vremenu kroz godinu. Možemo reći da je njihova smrt u svakodnevici rezultirala životom“, istaknuo je don Šime.

Svatko, naglasio je propovjendik, štujući lik svetog Ante i njegova dobra djela zasigurno slavi Oca na nebesima. „To činimo okupljeni oko ovog euharistijskog stola, kao prava ljubljena djeca Božja jer to i jesmo. Božja smo djeca upravo ovakvi kakvi jesmo te smo pozvani svaki se dan iznova davati Gospodinu da nas po rukama Naše Gospe, naše Majke Crkve, oblikuje po svome krotkom i poniznom srcu“, zaključio je don Šime Pleadin.

Prije mise vjernici su molili Gospinu krunicu i pjevali Večernju u čast sv. Ante. Nakon mise gvardijan fra Ivan je zahvalio svim vjernicima i hodočasnicima Šibenika koji su kroz proteklih trinaest utoraka dolazili u ovu stoljetnu crkvu koja njeguje kult svoga suzaštitnika. Zahvalio je i gospodinu Zoranu Škugoru koji je s trinaest fotografija na temu trinaest simbola sv. Ante pomogao vjernicima da si približe život ovoga sveca.