Hodočasnici su se okupili u biskupijskom svetištu Gospe od Vrpolja u Vepolju gdje je središnje euharistijsko slavlje predslavio je umirovljeni šibenski biskup Ante Ivan, u koncelebraciji s okupljenim nacionalnim, područnim i mjesnim duhovnim asistentima.

Govoreći o životu sv. Franje Asiškoga biskup Ivas je istaknuo da je „Franjo jedna od najimpresivnijih osoba u povijesti Crkve po svom čudesnom žaru evanđeoske vjere, po žaru kojim je gorio i ižaravao tijekom svoga zemaljskog života“. „Sve češća i sve veća razočaranja koja su se događala u njegovu životu, sve više su ga okretala njegovoj nutrini i da je jednako tako potrebno vidjeti drugoga, bližnjega“, naglasio je Ivas.

„Franjo je s radošću i razigranošću svoga života privlačio mnogu malu braću i sestre da zajedno s njime, sa živim i neživim Božjim stvorenjima, čak i sa sestricom smrti igraju i pjevaju od radosti i novosti života s Bogom… To je zato što je Franjo Evanđelje uzeo kao temeljnu regulu – Pravilo života, svoga života i onih koji su ga slijedili…. Privlačimo li mi – svećenici, redovnici, laici – privlačimo li mi ljude svojom oduševljenom vjerom, kršćanskim optimizmom, žarom koji grije, ižarava, gori a ne spaljuje… Koliko nam je Evanđelje regula pravilo, mjerilo i akcija našega kršćanskog života? Koliko se to na nama vidi, prepoznaje i privlači druge oko nas? Sveti Franjo poziva i danas svoje sljedbenike… da sa živom vjerom živimo svoju Crkvu.

Zaključujući propovijed biskup Ivas je naglasio da je sv. Franjo u Mariji prepoznao najljepši model Crkve Kristove. „Crkva je zajednica koju Krist okuplja, hrani svojom nazočnošću i vodi u Kraljevstvo Božje, okuplja je oko svoje majke koju nam je s križa dao za majku. Upravo je u Mariji Franjo vidljivo prepoznao što vjera može učiniti u svakoj osobi: Velika mi djela učini Svesilni, pjevala je Gospa Marija. Dirnula ga je spoznaja kako je Marija provodila svoj život sa Sinom, kako je s njim dijelila siromaštvo i slijedila ga do križa i uskrsnuća… do Duhova kad se rodila Crkva u kojoj je Ona ostala do danas, do vijeka… Upravo je zato sv. Franjo htio da njegovo djelo bude pod zaštitom Marije, ne zbog njezinih ukazanja i čudesa, nego zato jer je ona najveće čudo Božje u njegovoj Crkvi i jer nas ona najbolje okuplja u Crkvi, da Krista upoznamo, da se s njime susrećemo i družimo i da s njime po Božjim zakonima života živimo u svom osobnom, obiteljskom i javnom životu… A to je jedini put da ovaj svijet bude spašeni svijet…“, istaknuo je.

Nakon mise hodočasnike je pozdravio upravitelj Svetišta don Ante Omazić. Program se nastavio u Šibeniku, gdje su sudionici posjetili katedralu sv. Jakova i Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića. U katedrali ih dočekao šibenski biskup Tomislav Rogić, koji je predstavio katedralu i zajedno s hodočasnicima molio.

U Svetištu sv. Nikole Tavelića (crkva sv. Frane) dočekao ih je gvardijan i rektor Svetišta fra Josip Ivanović, gvardijan i rektor Svetišta, koji je održao katehezu o životu prvoga hrvatskoga kanoniziranog sveca te predvodio pobožnost. U obraćanju fra Josip je istaknuo potrebu i važnost „nezaboravljanja prošlosti, povijesti i onih koji su nam prethodili; ako zaboravimo i smetnemo spomen na naše svece i zaštitnike, teško ćemo ispisati kršćansku budućnost našega naroda“. Fra Augustin Kordić posvjedočio je o iskustvu prisutnosti kanonizaciji sv. Nikole Tavelića u Rimu. Hodočasnici su imali priliku štovati sekundarne relikvije sv. Nikole Tavelića (njegove sandale), posjetiti muzej sv. Frane te izložbu „Put sandala“, izvijestilo je Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića.