U procesiji u kojoj su se vijorili župni barjaci, a u čijem je središtu bio baldekin s poprsjem sv. Ivana Trogirskog, sudjelovali su svećenici, gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Antom Bilićem, predstavnici županije i okolnih gradova, djeca trogirskih vrtića, skauti, limena glazba Trogir, zbor, vatrogasci i policajci te mnogobrojni hodočasnici i štovatelji sv. Ivana Trogirskog.

„Draga braćo i sestre, naš grad Trogir, baštini bogato kulturno i duhovno naslijeđe: mnoštvo događaja, vrijednih umjetnina i tolike osobe koje su trajno zadužile grad Trogir. Među njima, osobito se ističe sveti Ivan Trogirski, čije su značenje i važnost prepoznali ne samo njegovi suvremenici nego i stoljeća tolikih generacija, a s njima i mi danas. Zato nije nikakvo čudo da su Trogirani izabrali svetog Ivana, ne samo za svoga nebeskog zaštitnika, nego i za Dan grada. Čestitam svetkovinu svim Trogiranima; građanima i vjernicima; prije svega župniku, gradonačelniku, sestrama benediktinkama, i svima vama domaćima, a srdačno pozdravljam sve hodočasnike i goste, koji su došli zajedno s vama zahvaliti svetom zaštitniku za njegov primjer ljudskosti i vjere, za uzor sveta života“, rekao je nadbiskup u uvodnom dijelu homilije.

„Ivan se rodio oko 1031. godine, postao je monah benediktinac u Osoru na Cresu, bio je u pratnji papinskog legata na ovim prostorima i tako ga je Providnost dovela u Trogir. Budući da je Trogir u to vrijeme ostao bez biskupa; mladog, učenog i pobožnog benediktinca Ivana, nagovoriše i izabraše za svoga biskupa. Zaredio ga je splitski nadbiskup Lovre koji i sam potječe iz istog benediktinskog samostana u Osoru. Nadbiskup Lovre i biskup Ivan zadužili su nas i našu hrvatsku povijest. Spominju se u ispravama hrvatskih kraljeva Krešimira, Zvonimira, Stjepana, a u političkim nadmetanjima toga vremena, branili su hrvatske interese. I sam grad Trogir, biskup Ivan spasio je od Kolomanova napada. Osnovao je i samostan benediktinki 1064. godine. Zauzimao se za duhovnu i moralnu obnovu Crkve, za pravdu i mir“, istaknuo je mons. Barišić dodavši kako današnja liturgijska čitanja dobro oslikavaju lik biskupa Ivana. „U riječi Božjoj prepoznajemo njega, ali i svoj osobni poziv mira i pomirenja. Mir i pomirenje zahvaća ne samo naše društvene odnose nego i naše svakodnevlje, u obiteljskom i bračnom zajedništvu, dubine duše i srca svakoga od nas. Središnja i zajednička riječ u današnjim čitanjima jest mir – temelj života i izvor nadahnuća i vjerovanja svetog Ivana“, nastavio je nadbiskup.

Osvrćući se na važnost mira u suvremenom svijetu, mons. Barišić je ustvrdio kako je prva riječ koju je Isus izgovorio učenicima, nakon svoje pobjede života nad smrću, šalom – mir vama. „Kristov mir nije primirje i odsutnost rata; nije mir koji se odlučuje za stolom; nije rezultat diktata pobjednika niti dogovor interesnih strana, što u sukobima često nije mala stvar. Njegov mir ne dolazi od količine novca, police osiguranja, karijere, uspjeha, pohvala, pa ni od dobrog zdravlja. Ne ovisi samo o izvanjskim okolnostima, već prije svega o dubini i širini našega srca, o čistoći naše savjesti. Kristov mir uvijek je plod Duha i djelo pravde, poštenja, iskrenosti, odgovornosti i solidarnosti. Svjedok i uzor ostvarenja takvog mira, ploda Duha i djela pravde, bio je i sveti Ivan koji se osobito zauzimao za siromašne i zavađene“, dodao je Nadbiskup pojasnivši „kako je grijeh u svojim raznim oblicima sebičnosti, samodostatnosti, mržnje i nasilja, uzrok našega dubinskog nemira koji narušava i odnosi mir srca, duše i savjesti“.

Kazao je i kako „uzrok pravog mira u našem životu nije nešto – nego Netko“, naglasivši kako „Krist od našega srca želi učiniti dom u kojem će boraviti s nama“. „Kad nam se ta radost dogodi, usklađenost našega života s ljubavlju Božjom, iz takvog srca, kao što sam Isus reče, više ne mogu izvirati: ‘zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje (Mk 7, 21-22)’, već samo šalom – zdravlje, mir, spasenje. U tom duhu sveti Pavao iskustveno reče: ‘I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu (Fil 4, 7)’“, konstatirao je mons. Barišić.

Nadbiskup je sve prisutne vjernike podsjetio i na važnost nedjelje u kršćanskom životu, rekavši: „Nedjelja je osobiti dan mira. Mira i pomirenja. Dan sijanja i zalijevanja mira u vrtu našega doma i društva. Nedjelja nije samo neradni dan, već slavljenički dan mira i pomirenja, susreta i zajedništva, nas međusobno i Uskrsloga Krista s nama. Na početku nedjeljnog euharistijskog slavlja Uskrsli Krist nas po riječima svećenika pozdravlja i daruje nam ono najpotrebnije: ‘Mir vama!’ ili ‘Gospodin s vama!’. Da, Krist je naš mir! Ozračje mira prati nas od početka do kraja. U pokorničkom činu otpušta nam naše grijehe, ono što narušava i ugrožava temelje našega mira. I sami smo toga svjesni, dok ga molimo, da ne gleda na naše grijehe i da nam daruje jedinstvo i mir. Primajući dar Kristova mira, pozvani smo biti mirotvorci, pružiti Kristov mir jedni drugima. I ne samo za vrijeme nedjeljnog slavlja u crkvi, nego i u svakodnevlju našega života u obitelji i na radnom mjestu“.

Zaključujući, poželio je da „nam sv. Ivan pomogne u otkrivanju izvora i bogastva našega mira – Krista Gospodina“.

Na kraju misnog slavlja župnik don Vinko Sanader zahvalio je nadbiskupu na poticajnoj propovijedi kao i braći svećenicima, zboru i svima koji su doprinijeli dostojanstvenoj proslavi. Čestitavši svim Trogiranima Dan grada i blagdan njihova zaštitnika zaželio je da po uzoru na sv. Ivana „trajno gradimo naš kršćanski i nacionalni identitet“.

Župa se za proslavu svetkovine pripremala trodnevnicom koju su predvodili don Ljubo Bodrožić, fra Ivan Režić i don Rajko Marković.