Mons. Miklenić, koji je u svom komentaru u posljednjem broju Glasa Koncila pisao o medijskim manipulacijama, istaknuo je da smatra da su u medijima koriste smišljene manipulacije kojima je cilj podijeliti biskupe, ocrniti Crkvu, a za taj loš cilj koristi se i ono što ne bi trebalo, pa se tako falsificiraju činjenice. Kao primjer je naveo stavljanje propovijedi željezanskog biskupa Egidija Živkovića, izrečene u Vukovaru, nasuprot hrvatskim biskupima, te pohod ‘Ad limina’ hrvatskih biskupa. „Tvrdnja da je biskup Živković na liniji pape Franje, a naši biskupi nisu. To je jedna proizvoljna teza koja nema nikakvog pokrića, a da bi ju autor teksta mogao napisati morao je prešutjeti sve ono drugo što je biskup Živković rekao direktnije, nego što govori sisački biskup Vlado Košić koji je kod nas na glasu da govori oštro. A, vezano uz pohod ‘Ad limina’, na temelju jedne glasine, u prvom planu je bila vijest da zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić ide na službu u Rim. Nameće se pitanje zašto mediji tome daju prostora, ali je i vidljiv odgovor po pisanjima dnevnih novina da je ta vijest iskorištena za novi napad na biskupe – da su desničari, da je kardinal Bozanić predvoditelj desničarske tvrde struje… dakle opet jedno etiketiranje”, rekao je mons. Miklenić.

Kao osoba koja je dugi niz godina u medijima i dobro poznaje crkveni svijet mons. Miklenić se osvrnuo na aktivnost Crkve po pitanju medijskih istupa. Rekao je da „Crkva kada ima nešto relevantno reći, ona to kaže, ona to objavi, a ako su neki procesi u tijeku, a mediji su nestrpljivi i traže odmah nešto – Crkva tako ne postupa. I tu je jedan sukob”.

„Ne mogu načelno braniti da je naša Crkva dovoljno spremna za suradnju s ljudima iz medija. Ja bih volio da je puno više, i mi iz katoličkih medija imamo nekada poteškoća s osnovnim informacijama, ili doći nekada do nekih ljudi, što je malo neobično, ali na žalost se i to događa. Ali, opet treba shvatiti da puno puta mediji ne idu za istinom, nego idu za senzacijom. Razumijem i to da je takav postupak, takav je svijet medija, ali razumijem i Crkvu da ne govori ono što ne može reći”, istaknuo je glavni urednik Glasa Koncila.

Na upit koliko ima slobodu pisati ono što misli, mons. Miklenić je rekao da Glas Koncila obvezuje činjenica da je crkveno glasilo, i on kao urednik i svi novinari ne mogu pisati ono što je loše za Crkvu. „Sigurno je da bismo imali što reći kritičnoga o onome što se u Crkvi događa, ali narav lista je takva da u njemu za to nema mjesta. Hvala Bogu živimo u pluralnom društvu kada možemo iz vjerničke perspektive gledati apsolutno sve teme – svu ljudsku i društveno stvarnost. Osobno smatram da je velika prednost za mene što sam svećenik i što sam neovisan o bilo kakvoj državnoj i društvenoj strukturi, što moja egzistencija ne ovisi o tome hoću li se nekome zamjeriti u politici ili ideološkim središtima. Ja sam kao svećenik ipak zaštićen u odnosu na vjernika laika koji mora razmišljati hoće li nekada raditi i izvan crkvenih glasila i mora paziti što će reći, a ja sam tu slobodniji.

„Ne smatram da sam oštar nego smatram da moram govoriti otvoreno ono što po savjesti mislim i što smatram da bi moglo poslužiti općem dobru i samo je to svrha mojih javljanja u javnost”, rekao je mons. Miklenić.

Svjestan činjenice da je etiketiran, glavni urednik Glasa Koncila izrazio je radost što uvijek, kada ga se ‘pralo’, nije uzeta njegova stvarna teza nego se ‘lupalo’ po iskrivljenoj. Nikada nije morao braniti svoje stvarne teze, i zbog toga je miran i stoji iza onoga što piše.

Dr. Kanižaj koji je analizirao izvještavanje o Katoličkoj crkvi, ukazao je na razliku između medijske manipulacije i manipulacije medijima, jer se to često u javnosti može krivo shvatiti. „Ponekad možemo od određenih medija zaista prepoznati da imaju strategiju izvještavanja o određenom subjektu, tako i o Crkvu koja ni po čemu nije izuzeta, a s druge strane ponekad imamo neke strategije, odnosno akcije, u kojima se netko želi poslužiti medijima da bi poslao preko njih neku poruku pri čemu su mediji ponekad sami nerijetko instrumentalizirani”, rekao je dr. Kanižaj. Istaknuo je i važnost razlikovanja klasičnog izvještavanja o Crkvi, u kojima su vidljivi novi trendovi u odnosu na ono što pišu komentatori i kolumnisti, što je pak jedan drugi svijet. “I, možda tu vidimo najviše tendencioznih pisanja u kojima se ne ide do srži već se zauzme određeni stav koji se brani, a to zbunjuje građane… Ono što je stvarno istina je da nam nedostaje jedna ozbiljna strategija koja će dugoročno donijeti rezultate, i vjerujem da će se onda i slika Crkve u medijima početi mijenjati”.

Dr. Kanižaj istaknuo je da Crkva zajedno s policijom uživa veliko povjerenje građana, čak i od onih koji nisu vjernici. Neka istraživanja su išla toliko daleko pa su pokazala da se to događa neovisno o tome kako se o Crkvi izvještava. Nadalje je ukazao na propuštene prilike – brojne pozitivne, afirmativne aktivnosti koje se događaju unutar Crkve i mijenjaju strukturu društva i utječu na neke procese, ne vide se u dovoljnoj mjeri prema van. S druge, pak, strane „kada se dogodi nešto negativno kao da se ne znamo snaći. Najprije ne odgovaramo na vrijeme što odaje loš dojam u javnosti, kao da se nešto skriva što možda uopće nije istina nego se možda bojimo medija, silne količine medijskih upita, ne znamo kako se sa svime time nositi. I onda se tu događaju te promjene koje mi vidimo i danas većim dijelom raspravljamo”.

„Nisam se susrela s klasičnom cenzurom u komercijalnim medijima”, istaknula je Dujmović Ojvan, dodavši da je radila u medijima gdje nije bilo pristupa crkvenim temama jer nije bila takva uređivačka politika. Trenutno na portalu Direktno ima slobodu izraziti svoje mišljenje i svoj stav. Primijetila je da su u manjini oni koji se deklariraju kao katolici, i oni kao da su spremljeni u neku ladicu, kao konzervativci, kao nazadnjaci, kao oni koji su politički desno orijentirani, i kolege ih s podsmijehom promatraju. „Vidjela sam da je tu puno neznanja o Crkvi i o njenom poslanju. I, to je glavni izvor tih iracionalnih strahova i predrasuda prema Crkvi”, istaknula je Dujmović Ojvan. Kao primjer je navela otvaranje katoličke škole u Zadru gdje novinari pitaju hoće li se djeca na početku nastave morati moliti, a zaboravlja se da su katoličke škole svugdje u svijetu prestižne škole. Nadalje je istaknula da je na portalu vidljivo koliko je nešto privlačno i atraktivno, tako i pozitivni primjer iz života Crkve. „Kolumne i vijesti u kojima sam istaknula pozitivno o Crkvi, da Crkva nema samo pravo nego i obvezu sudjelovati u javnom i društvenom životu, bile su najviše čitani. Ljudi su željni takvih sadržaja i treba im to pružiti. Mislim da bi se i Crkva trebala malo više otvoriti. Razumijem tu njezinu jednu nepovjerljivost i zatvorenost prema medijima, ali primjer franjevaca koji su dijelili pizze i sudjeluju u Adventu u Zagrebu, pokazuje kako se ipak do medija može doći i da se može pozitivno pisati o Crkvi, samo treba znati i biti otvoreniji i koristiti prilike”, rekla je novinarka portala Direktno.