Uz brojne vjernike na slavlju su sudjelovali i ovogodišnji kandidati za prvu pričest i potvrdu.

Na početku je biskup rekao da pozdravlja sudionike slavlja  „od srca i s radošću“. „Od srca“ zato što pred Boga trebamo uvijek nastupiti srcem koje mu vjeruje, a „radosno“, jer se i ove korizme zaustavljamo pred Isusovim križem i onim što je Bog po njem za nas ostvario – pobjedu nad smrću. Kazao je da ga veseli što im na Drugu korizmenu nedjelju može predati drveni Križ, umjetničko djelo akademika Šime Vulasa, postavljen u svetište njihove župne crkve. Kazao je da taj Križ na svoj način povezuje Biskupiju i Župu, i da će on uskoro biti sastavnim dijelom slavlja posvete oltara i cijele nove crkve njihove mlade župne zajednice.

Da bi upoznao nazočne vjernike o kakvom je Križu riječ, tajnik Matej Siluković pročitao je pismo kojim ga biskup Škvorčević predaje Župi. U pismu se, između ostaloga, kaže: „Veliki drveni križ visine 370 cm, širine 150 cm i debljine 65 cm, djelo akademika Šime Vulasa, jednog od najpoznatijih hrvatskih kipara XX. i početka XXI. stoljeća, izrađen 2004. godine, bio je postavljen na ulaz u zgradu Moderne galerije u Zagrebu za vrijeme umjetnikove posljednje retrospektivne izložbe 2011. godine. Po završetku izložbe trebalo je Križ ukloniti iz spomenutog prostora te mi je njegov autor i vlasnik akademik Šime Vulas priopćio da bi ga radije poklonio meni nego li nekima drugima koji su se za njega zanimali. Bio je to svojevrsni umjetnikov čin zahvalnosti za njegov još veći Križ, koji smo te iste 2011. godine podigli u svetištu crkve Gospe Voćinske, ponovno izgrađene i posvećene nakon njezina razaranja 1991. godine.

Rado sam prihvatio darovani Križ te je on prevezen u Požegu, ali svojom veličinom nije mogao biti postavljen u Dijecezanski muzej zajedno s drugim umjetnikovim djelima. Promišljajući o nekoliko mogućnosti njegova smještaja, odlučili smo navedeni Križ u vlasništvu Dijecezanskog muzeja postaviti u svetište župne crkve bl. Alojzija Stepinca, gdje bi uz vitraje akademika Đure Sedera pridonosio sakralnosti crkvenog prostora i obogatio grad Novsku vrijednim umjetničkim djelom. Uvjeren sam da će Križ poticati vjernike na dublju povezanost s otajstvom Isusove muke i smrti koje svetom misom slave u crkvi i približiti ih liku bl. Alojzija Stepinca, vjernog svjedoka Isusa Krista sve do mučeništva“, kaže se u pismu biskupa Škvorčevića. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što će po navedenom Križu ulaziti u srca vjernika ove Župe i preobražavati ih iznutra na sliku i mjeru Isusove pobjedničke ljubavi s križa. Sudionici slavlja poklonili su se Kristu pred postavljenim križem riječima: „Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!“

Potom je biskup uputio posebnu riječ pozdrava nazočnim kandidatima za prvu svetu pričest i potvrdu. Poručio im je kako je važno da oni tijekom ove korizme u neposrednoj pripravi za primanje svetih sakramenata učine konkretne korake, od kojih je znakovito današnje primanje svečanog obrasca Apostolskog vjerovanja i njihovo očitovanje da prihvaćaju kršćansku vjeru koju Crkva Katolička ispovijeda 2000 godina. Sve pak sudionike slavlja pozvao je neka se svrate u svoju savjest, priznaju Bogu da njihovu nutrinu nagriza sebičnost, stanuje u njoj mrak, duhovna nemoć, i da se pokaju kako bi čistim srcem sudjelovali u ovom svetom slavlju.

U homiliji biskup Škvorčević je rekao kako svakodnevno u Hrvatskoj slušamo puno toga o brizi za čovjeka. S jedne strane državni dužnosnici kojima je zadaća organizirati javni život putem zakonâ i na druge načine nastoje konkretizirati ono što je potrebno u Hrvatskoj činiti za opće dobro građana. Ta njihova nastojanja nerijetko su povezana s određenim nezadovoljstvom, jer mnogi smatraju da se ne ostvaruje potpuno ono na što imaju pravo, zauzimajući se za to na strastven način. S druge pak strane u crkvi slušamo o onome što je Bog u Isusu Kristu učinio za nas, ali je nerijetko naša pozornost za to djelo slaba, hladna i ravnodušna, a u njemu se krije naša konačna sudbina.

Dajemo prednost prolaznom ljudskom nastojanju, nad Božjim djelom neprolazne vrijednosti. Biskup je kazao da je korizma prikladno vrijeme za provjeru kakvi smo s obzirom na spomenuto Božje djelo, s koliko se žara nastojimo u njega uključivati i svojom suradnjom doprinositi njegovu ostvarivanju. Spomenuo je nazočnima kako nas je Božja riječ naviještena Prve korizmene nedjelje podsjetila da je čovjek nedovršeno, napastovano biće. Naime, iz iskustva nam je poznato kako Zli pristupa čovjeku u njegovoj nutrini na vrlo lukav način, nagovarajući ga da učini ono što je protiv njega, protiv života, i na taj ga način zarobljava negativnošću i u konačnici razara.

Pozvani smo s Isusom odbiti i pobijediti Napasnika svojom vjernošću Bogu i njegovoj riječi. Bog nam u svetim čitanjima ove nedjelje obznanjuje da on čovjeku pruža izazovnu mogućnost preobrazbe njegova bića, uvjerava ga da se on može preobraziti, o čemu govore i čežnje za drugačijim, boljim, višim, punijim životom, upisane u njegovo srce. Biskup je protumačio razliku između pretvorbe i preobrazbe. Ustvrdio je da „preobrazba“ o kojoj je riječ u evanđeoskom ulomku, za razliku od „pretvorbe“ koja se odnosi uglavnom na materijalnu stvarnost, nije nešto što se događa oko nas, nego u nama, u dubini našeg duhovnog bića. Istaknuo je da prvo misno čitanje predstavlja Abramovu vjeru i njegovu poslušnost Bogu kao put preobrazbe. Nakon što je navijestio svoju muku i smrt, Isus pak u Evanđelju preobraženim licem na brdu Taboru daje učenicima predokus uskrsnuća, pobjede života nad smrću, preobrazbe koja se ostvaruje putem njegove potpune vjernosti Očevu poslanju.

Biskup je podsjetio sudionike slavlja na iskustvo preobrazbene moći našeg povjerenja i vjernosti Bogu i ljudima. Kad s povjerenjem u neku osobu uspostavimo odnos koji nazivamo prijateljstvo, tada nas duh onoga u koga imamo povjerenje mijenja, iznutra preobražava, postajemo drugačija, punija, skladnija bića. To iskustvo ima i dvoje mladih ljudi kad se zaljube, supružnici u braku, međusobno povjerenje ih mijenja, te oni ne mogu biti jedno prema drugom nepošteni, vjernost i ljubav ih preobražava, život – premda ispunjen žrtvom i trpljenjem –  postaje zajedništvo, sklad, punina, zadovoljstvo, smisao.

Kakva li je moć djeteta u braku, čije povjerenje u roditelje preobražava, uspostavlja stanje duboke povezanosti i životne radosti. U vjeri ili povjerenju djeluje duh osobe prema kojoj je ono upućeno, duh ima moć iznutra nas mijenjati, preobražavati nas, naglasio je biskup.  Kad je tako s našom ljudskom ljubavlju koja nas mijenja, kakva li se tek preobrazba našega bića događa kad živimo povjerenje u Boga, kad nas on zahvaća svojom ljubavlju, moćnom uzdići nas na najvišu razinu postojanja: pobjedu nad smrću, ustvrdio je biskup. Naglasio je da nas ne preobražava „nešto“, nego „netko“, Isus Krist svojom ljubavlju, očitovanom u žrtvi za nas na križu. U njoj se zbila konačna i najviša preobrazba čovjeka, te nam valja slijediti Očev glas s neba koji ga je u današnjem evanđelju proglasio Sinom ljubljenim i pozvao nas da ga slušamo.

Biskup Škvorčević je rekao sudionicima slavlja, napose kandidatima za svetu pričest i potvrdu, neka na ovoj drugoj korizmenoj postaji neposredne priprave za primanje spomenutih sakramenata otvore svoje jedinstvene i neponovljive osobe za Božju preobrazbu. Izrazio je radost što će uskoro po primanju prve svete pričesti i potvrde, Isus Krist nakon krsnog zahvata još snažnije ući u njihove živote  i svojom ih ljubavlju s križa preobražavati. Pozvao ih je da vole Isusa Krista, kao što on njih voli, i potaknuo da sada ispovjede onu istu vjeru, koju su stoljećima ispovijedali naši pradjedovi, te da to ne učine samo ustima kojima će pročitati tekst Apostolskog vjerovanja, nego i srcem spremnim za preobražavajuću Božju ljubav.

Potom su pripravnici za prvu svetu pričest i potvrdu stupili pred oltar, primili svečano napisan tekst Apostolskog vjerovanja te ga zajedničkim izgovaranjem sa svima drugima u crkvi usvojili kao vlastiti put preobrazbe.

Na kraju slavlja župnik Krunoslav Juraković zahvalio je u ime župljana biskupu Škvorčeviću što ih je pohodio u svetom korizmenom vremenu, uputio im riječ ohrabrenja i poticaja na preobrazbu srca, a napose što je spomenutim Križem obogatio njihovu župnu crkvu, koja je još uvijek u fazi uređenja. Izrazio je uvjerenje da će ih biskup u dogledno vrijeme ponovno pohoditi za slavlje posvete župne crkve, ali i svete potvrde u čijoj su neposrednoj pripravi nazočni kandidati danas učinili važan korak.

Biskup je pak zahvalio župniku za sve ono što uz dobrohotnost i suradnju župljana nastoji činiti kako bi se ova mlada Župa izgrađivala u zajedništvu. Napomenuo je kako je postavljeni Križ u svetište njihove crkve umjetnički moderno oblikovan te na njega namjerno nije stavljeno Isusovo mrtvo tijelo, „korpus“, kako bi si svatko tko ga pogleda dozvao u pamet da je pozvan pridružiti se Isusu Kristu svojom životnom žrtvom, ljubavlju i povjerenjem prema članovima vlastite obitelji i šire. Poželio je da bude blagoslovljena preobrazba koja će se događati snagom Isusova križa u svakome od njih.

Na kraju svete mise pripravnici za svete sakramente zajedno s drugim vjernicima uputili su Isusu Kristu molitvu za dar vjere te je zaključiti poklikom „Umnoži nam vjeru“!