Duhovne vježbe vodio ih je tim sestara: s. Monika Hančić, s. Marija Klara Klarić i s. Rastislava Ralbovsky.  Sudjelovale su 24 sudionice iz slavonske regije i šire (Đakovo, Gašinci, Stari Perkovci, Punitovci, Andrijaševci, Samatovci, Mrzović, Vrbova, Vinkovci, Slavonski Brod, Brodski Stupnik, Osijek, Županja, Zagreb i Subotica).

Duhovne vježbe imaju za cilj omogućiti ženama dane mira, duhovnog odmora i susreta s Bogom i sa sobom, jer one često dolaze s velikim teškoćama i potrebama. Zato je program tako upriličen da im se to omogući.

Temu duhovnih vježbi „Budi kadionica“ s. Monika je obradila pod tri vida: kadionicu treba najprije rastvoriti, što simbolizira otvorenost Bogu, zatim se stavlja žar koji označava čišćenje i prisutnost kroz ispovijed i euharistiju. Tamjan označuje posvećenost i pripadnost Bogu što se očituje predanjem Božjoj volji, kao što se kadionica prepušta njihanju.

Ova razmatranja bila su protkana osobnim radom, molitvom Božanskog časoslova i euharistijskim klanjanjem koje se drugog dana odvijalo i tijekom noći. Svaka sudionica odabrala je svoj sat, koji je provela pred Gospodinom, što je ženama bio osobit doživljaj. Vrhunac svakoga dana bila je misa, koju je predvodio vlč. Stjepan Matezović, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, kao i prigoda za temeljitiju ispovijed, koju su sudionice doživjele kao posebni dar. Cijeli program odvijao se u ozračju blagotvorne šutnje, a izloženo Presveto pomagalo im je ući u dublji osobni odnos s Bogom.

Sudionice duhovnih vježbi pokazale su zrelost i angažiranost u programu, a ujedno se očitovalo koliko tereta i briga nose u svom svagdanjem životu. Upravo zbog toga ženama se nastojalo osim duhovne hrane ponuditi i tjelesnu okrjepu oko koje se vješto zauzela s. Marija Klara Klarić sa svojim suradnicama. Domaća hrana i posluživanje bilo je pravi dar za žene, koje svakodnevno kuhaju i spremaju. Time im se željelo odati priznanje za tiho i nesebično služenje u njihovim obiteljima.

Susret sa sestrama za sudionice je bio također poseban doživljaj, napose u nedjelju kada su sudjelovale u pjevanom Časoslovu sestara i misnom slavlju u samostanskoj crkvi. Takvi susreti ukazuju na vrijednost posvećenog života i bude u sudionicama želju da mole za nova duhovna zvanja. Ove godine to je bila i prigoda za dobivanje potpunog oprosta pred jaslicama samostanske crkve u povodu 800. obljetnice prvih jaslica sv. Franje u Grecciu.

U završnom dijelu duhovnih vježbi odvijala se obnova predanja Bogu u skladu s temom „Budi kadionica“. Sudionice su prilazile oltaru i stavljale zrno tamjana u kadionicu kao znak svog predanja i spremnosti za služenje Bogu i svojim obiteljima novim žarom i novom snagom.

Sestre sv. Križa organizirale su i prije II. svjetskog rata duhovne vježbe za gospođe no komunizam je takvo djelovanje prekinuo. Ponovni rad takve vrste započeo je u siječnju 2000. tako da je ovoga siječnja obilježena 25. obljetnica od početka ponovnog održavanja duhovnih vježbi za žene. Skup su došle pozdraviti i s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica, sa svojim savjetnicama. Tom prigodom sestre su izrazile zahvalnost Mariji Mihaljević za vjerno volontiranje tajnice tijekom svih 25 godina, ali i s. Mariji Klari Klarić s njenim suradnicama i s. Rastislavi za ustrajno i nesebično zalaganje u Domu duhovne pomoći.

I ove duhovne vježbe pokazale su koliko je potrebno omogućiti ženama povlačenje u tišinu, mir i molitvu. To se očitovalo napose na tzv. „Slavlju rastanka“ u suzama radosnicama. Tu u osvrtu na duhovne vježbe sudionice su istaknule kako im odgovara ozračje šutnje, jer obično dolaze iz buke i vreve svakodnevnog života. Osobito doživljavaju ljepotu klanjanja noću, gdje „oči u oči“ susreću svog Boga i pune se novom snagom i ljubavlju za život koji je pred njima.