U demografskoj krizi prepoznajemo krizu društva

Poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske,
poštovani Predsjedniče Hrvatskoga Sabora,
poštovani Predsjedniče Hrvatske Vlade,
cijenjene dame i gospodo,
draga braćo i sestre!

Okupili smo se danas u crkvi Sv. Marka slaveći Dan hrvatske državnosti. Vama nazočnima i svim građanima Hrvatske čestitam taj nacionalni blagdan. Dan 25. lipnja 1991., povijesni je datum za hrvatski narod i hrvatsku državu. Godine nezaustavljivo prolaze, ali sjećanje na te dane živi i dužni smo ga pronositi naraštajima koji dolaze. Prije petnaest godina u ozračju strepnji i ratnih prijetnji Hrvatski je sabor proglasio povijesnu deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Tim činom ostvaren je san mnogih hrvatskih generacija, ispunjene su konačno težnje i čežnje tolikih koji su kroz duga stoljeća stradavali priželjkujući slobodu i samostalnost hrvatske Domovine. Nažalost, uslijedila je agresija i vrijeme velikih ratnih iskušenja. No, unatoč svim nevoljama i stradanjima, raznim usponima i padovima, petnaest godina poslije mi smo zajedno ovdje u povijesnoj crkvi sv. Marka, u srcu grada Zagreba, okupljeni oko oltara da zahvalimo Bogu za dar slobode i samostalnosti. Danas molimo za sve stradale u ratu, za one koji su svoje živote založili za našu slobodu, za sve branitelje i njihove obitelji.

Ova petnaesta okrugla obljetnica za sve nas danas je dodatni motiv da se prisjetimo tih povijesnih dana kad je hrvatsko državno vodstvo na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, unatoč mnogim iskušenjima donijelo hrabru i dalekosežnu odluku kojom je potvrđena snažna volja hrvatskog naroda za samostalnom Hrvatskom. Na dan proglašenja suvereniteta i samostalnosti Republike Hrvatske moj je dragi prethodnik, blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, ističući važnost i veličinu toga povijesnog trenutka zaželio da Deklaracija Sabora Republike Hrvatske bude “velika povelja mira, međusobnog poštovanja u pravednosti i slobodi”.

Nažalost, promicatelji imperijalističkih i terorističkih ideja i akcija nisu htjeli uvažavati, ni poštivati demokratski izraženu volju građana te su nasrnuli na Hrvatsku. Iako posljedice toga nasrtanja osjećamo i danas, svjesni slobode i napretka koji smo unatoč mnogim izazovima izvana i iznutra uspjeli ostvariti, ipak s puno nade i optimizma gledamo u budućnost. Kao vjernici svoju nadu i optimizam gradimo ponajprije na vjeri da je Bog jedini pravi gospodar povijesti u čiju smo se snagu i prisutnost kao narod osvjedočili mnogo puta kroz povijest, pa i bliskoj prošlosti. Mnogo smo puta osjetili prst Božji i toplinu Njegove ljubavi napose u danima kad se ljudski gledajući valjalo nadati protiv svake nade.

Danas Katolička crkva slavi svetkovinu Presvetog Srca Isusovog. U središtu ovoga blagdana je ljubav Božja koja prati čovjeka od samog čina stvaranja, a vrhunac joj je u najvećem daru kojim je Bog obdario čovječanstvo, u Isusu Kristu. Srce je Isusovo simbol i slika one vječne ljubavi kojom je “Bog toliko ljubio svijet da je dao svoga sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni”(Iv, 3, 16). Ta je ljubav, kako veli sveti Pavao, razlivena u srcima našim (usp. Rim 5,5), te je stoga čovjek pozvan ljubiti. Božja je ljubav sebedarna. Isus svojim primjerom pokazuje da “Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Ta ljubav ima društvenu, socijalnu dimenziju, jer uključuje otvorenost i usmjerenje prema drugome.
Ljubav rađa život, pospješuje ga i na neki je način stalno u službi života. Ona životu daje smisao i ispunjenje te čovjek koji u sebi nema ljubavi nalikuje živom mrtvacu. Isus svoj dolazak među nas ljude i svoje poslanje na ovome svijetu tumači upravo iz te perspektive: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10, 10). Zato Katolička crkva, čvrsto oslonjena na Krista i vjerna njegovoj poruci, neumorno nastoji biti u službi života i podizati svoj glas kad god je život ugrožen i izložen raznim manipulacijama. Tema poštivanja i promicanja života u našoj je Domovini danas itekako aktualna i po mnogo čemu presudna. O njoj treba razmišljati, govoriti, ali i razborito i odlučno djelovati. Suočeni smo s katastrofalnim podacima koji govore o tome da iz godine u godinu u našoj Domovini broj umrlih premašuje broj rođenih. Vrlo ozbiljne procjene demografskih stručnjaka govore da će se, ako se nastavi sadašnjim trendom, dogoditi dramatične demografske promjene s krajnje neizvjesnim i nadasve negativnim posljedicama.

U toj demografskoj krizi prepoznajemo krizu društva, krizu odnosa prema životu, djeci i potomstvu, krizu obitelji te krizu vrijednosti koja na neki način uzrokuje strah i bijeg od života. Sve se više postavlja dilema za ili protiv života. Radi se o dvama pogledima koji se međusobno isključuju. Božji poziv iz knjige Ponovljenog zakona danas je više nego aktualan: “Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću… Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo” (Pnz 30, 15. 19. 20).

Svi trebamo ozbiljno pristupiti tim pitanjima. Treba odati priznanje svemu do sada učinjenom u promicanju pronatalitetne populacijske i obiteljske politike. Znamo da nimalo nije lako poboljšati stanje koje je pod utjecajem različitih čimbenika nastajalo dugi niz godina. Ali budući da se radi o alarmantnoj situaciji koja ne trpi odgađanja potrebno je učiniti hrabre iskorake, stvoriti savezništva na različitim razinama i u različitim segmentima društva kako bismo sustavno i uz što širi konsenzus pristupili rješavanju tog vitalnog pitanja za budućnost Hrvatske. To pitanje nipošto ne bi trebalo opterećivati raznim politikantskim igrama niti pak stranačkim prepucavanjima.

Radi se o općem dobru za koje svi moraju iskazati razumijevanje i suodgovornost. Jer bez zdrave obitelji nema niti zdravoga društva ma koliko se s različitih strana nametala i druga mišljenja. Obitelj treba velikodušno promicati, pomagati joj i ulagati u nju. Da je moguće sustavnim pristupom napraviti pozitivne pomake svjedoče nam primjeri nekih europskih zemalja. Uvjeren sam da je moguće to stanje vidljivo popraviti i poboljšati i u Hrvatskoj. Zato s ovoga mjesta i na ovaj dan apeliram na sve, založimo se, pomažimo i štitimo obitelj i dajmo joj primjereno mjesto u našem društvu.

Potrebno je stvarati pozitivno ozračje prema novom životu te zaštiti obitelji i posebno majke na tom putu. Ne možemo dopustiti da se, na primjer, buduće majke zbog trudnoće otpuštaju s posla, ili da se pri dodjeljivanju posla traži obećanje da neće zatrudnjeti. Ti postupci u sebi sadrže duboki prezir prema čovjeku, u ovom slučaju prema ženi i budućoj majci. Takve slučajeve potrebno je javno prokazivati, protiv njih se boriti, jer se radi o kršenju jednog od temeljnih ljudskih prava i gaženju dostojanstva ljudske osobe. Poslodavci koji to čine zaslužuju svaku osudu. Naravno, ne želim stvar generalizirati nego naprotiv želim također izraziti dužno poštovanje i priznanje onim poslodavcima koji se pošteno i savjesno ophode prema svojim zaposlenicima. Cijela naša društvena zajednica treba biti osjetljivija na povrede ljudskih prava tamo gdje se to događa, a država treba učinkovitim zakonima štititi svoje građane, osobito one koji su u slabijem položaju.

Danas, na Dan državnosti, dok čestitam na postignutim uspjesima Hrvatske na putu prema Europskom zajedništvu, želim istaknuti da s osobitom pozornošću pratimo pregovore za ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. Svjesni važnosti i ozbiljnosti zadaće koju valja izvršiti, molitvom pratimo sve odgovorne koji sudjeluju u tom poslu sa željom da budu nadahnuti Božjim duhom u traženju najboljih rješenja za našu zemlju i sve njezine građane. Hod prema budućem zajedništvu s drugim državama i narodima jedinstvena je prigoda da što bolje upoznamo i definiramo svoj vlastiti identitet kako bi kao prepoznatljivi i cijenjeni subjekt imali udjela u ujedinjenoj Europi. Neka ovo vrijeme koje je pred nama doista bude blagoslovljeno kako bismo u slozi i zajedništvu, nadasve odgovorno, otkrivali bogatu baštinu u našim ljudima i krajevima te da svjesni vrijednosti koje posjedujemo obogatimo i zajednicu kojoj težimo.

Neka se iz Božanskog Srca Isusovog na cijelu Hrvatsku izlije obilje milosti i blagoslova, a sva naša nastojanja na putu dobra i blagostanja neka prati zagovor sv. Josipa zaštitnika naše Domovine, Blažene Djevice Marije “najvjernije odvjetnice Hrvatske”, blaženoga Alojzija Stepinca te svih naših svetih i blaženih. Amen.