Sedmorica nadbiskupa i biskupa, tridesetak svećenika i mnoštvo članova hvarskih bratovština Sv. Križa i Sv. Nikole u procesiji su iz zgrade Biskupije došli u katedralu u kojoj ih je dočekalo mnoštvo vjernika.

Hvarski biskup Ranko Vidović je prije mise pozdravio sve sudionike slavlja. Posebno je pozdravio biskupe: splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Marina Barišića, zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK Želimira Puljića, splitsko-makarskog nadbiskupa koadjutora Dražena Kutlešu, šibenskog biskupa Tomislava Rogića, novoimenovanog kotorskog biskupa Ivana Štironju i predvoditelja misnoga slavlja biskupa Palića. Pozdrave je uputio i umirovljenom hvarskom biskupu Slobodanu Štambuku. Pozdravio je i nazočnog gradonačelnika Rikarda Novaka, predsjednika Gradskog vijeća Fabijana Vučetića i sve njihove suradnike. „Svim građanima našeg grada čestitam Dan grada, a svima vama, braćo i sestre, dragi vjernici, čestitam blagdan sv. Stjepana, sa željom da duh sv. Stjepana, duh darivanja i sebedarja bude dominantan u nama i među nama“, rekao je biskup Vidović.

Među svećenicima koncelebrantima bili su generalni vikar don Stanko Jerčić, brački biskupski vikar i dekan don Ivica Huljev, viški župnik i dekan don Milan Šarić, hvarski župnik i dekan don Toni Plenković, biskupijski kancelar don Ivan Jurina, tajnik biskupa Palića don Ante Jukić, duhovnik u splitskoj bogosloviji don Mato Brečić, vicerektor u splitskoj bogosloviji don Frano Frankopan Velić, a pri oltaru je, s ostalima, posluživao bogoslov Hvarske biskupije Tonči Prugo.

U propovijedi je biskup Palić istaknuo da ovaj dan svi zajedno iskrenom vjerom i pobožnošću časte sv. Stjepana i žele moliti snagu onoga istoga Isusova Duha, „da i mi u današnjem svijetu budemo neustrašivi svjedoci za Isusa Krista i njegovo Evanđelje“.

„Dok danas Bogu zahvaljujemo na daru sv. Stjepana pape i svih drugih svetih svjedoka i junaka naše vjere, molimo za njihovu pomoć i zaštitu. Istodobno, ne možemo a ne prisjetiti se Isusovih riječi: ‘Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje’. U ovim riječima ne prepoznajemo samo zadaću i poslanje prvih učenika, nego su one upućene svakome od nas. Svjedočiti Krista poslanje je Crkve, zadaća i djelo svih kršćana. Odatle i pitanje za naš vlastiti ispit savjesti: ‘Jesam li ja pravi svjedok Isusa Krista?’“, potaknuo je biskup Palić na promišljanje.

„Budimo danas iskreni pred Bogom gledajući sv. Stjepana i druge mučenike. Možda na prsima nosimo križ ili krunicu. Smatramo to jasnim znakom i svjedočanstvom da smo kršćani, katolici. No, koja je zapravo poruka i svjedočanstvo koje naš način života daje onima oko nas, u našim obiteljima, na našim radnim mjestima, školama, uredima, društvenoj zajednici, sve do Sabora? Naš život govori glasnije od vjerskih predmeta koje nosimo. Bojim se da ponekad mnogi od nas izabiru biti ‘nijemim svjedocima’. Susrećemo se s korupcijom, nepoštenjem, nemoralom, nasiljem, nepravdom, diskriminacijom, zlouporabom moći, gaženjem prava siromašnih i marginaliziranih članova našeg društva, ali čini se da je najbolje što možemo učiniti šutjeti. Kao da se ništa nije dogodilo, kao da to nismo vidjeli ili kao da nas se to ne tiče. To nas se ne tiče, barem dokle god to ne utječe na nas osobno. Ponekad se, nažalost, čak i pridružimo, slijedeći trend, radimo ono što svi drugi rade i postajemo sudionici u zlu koje se čini. Razlozi za ovaj izbor šutnje su mnogi i, opet, poznati su nam svima. Oni idu od straha da postanemo nepopularni, da naiđemo na nepovoljne reakcije, da budemo označeni kao oni koji odbijaju ono što je općeprihvaćeno, do želje da ne izgubimo laku zaradu, trenutni užitak ili materijalne, društvene i političke prednosti koje iz toga mogu proizaći. Drugim riječima, nismo spremni platiti cijenu svjedočenja za ono što je ispravno i dobro, cijenu odricanja i odbacivanja zla. To je jedan od razloga zašto smo danas ovdje okupljeni. Želimo moliti sv. Stjepana da nam izmoli dar svoje hrabrosti, ustrajnosti i vjere, kako bismo danas bili pravi Kristovi svjedoci“, rekao je mons. Palić.

„Čini se da je nama kršćanima današnjice potrebna snaga i jasnoća braće Makabejaca u našem svjedočenju za opredijeljenost za Boga i njegove zapovijedi. Nama, današnjim kršćanima, potrebna je hrabrost srca, da drugima, ‘blago i s poštovanjem, dobre savjesti’ možemo dati obrazloženje vlastitoga opredjeljenja koje nosimo u sebi. Nisu nam danas potrebni glasni heroji riječi po društvenim mrežama. Danas su nam potrebni oni koji razumiju da je uspješnije trpjeti čineći dobro, nego čineći zlo. Logika Božje Riječi i Isusova života koja vodi do proslave jest janje koje vode na klanje, a ono ni ne otvara svojih usta. Zar takvi nisu bili mučenici? Gledajući sv. Stjepana danas crpimo inspiraciju, hrabrost, obnovljenu vjeru i predanost za sutra, za svaki dan i korak na putu koji će nas na kraju odvesti do našeg pravog i trajnog doma, gdje nas čeka sv. Stjepan i drugi mučenici“, kazao je mons. Palić.

„U evanđeoskom odlomku iz Matejeva evanđelja čuli smo da nas Isus poziva da se ne bojimo, čak i pred najgorim vrstama progona. Ne trebamo se bojati jer svjetlo pobjeđuje mrak. Ne trebamo se bojati jer život pobjeđuje smrt. I ne trebamo se bojati jer ljubav pobjeđuje sve. Sve što se događa u ovom životu je privremeno. Svaka poteškoća, svaka kušnja, svaki progon, čak i ako traje cijeli život, samo su privremeni. Ovaj život nije sve što postoji i jedino što imamo. Vječnost čeka svakoga. Naš Bog, uči nas Isus, djeluje drugačije nego što mi očekujemo, osobito kad se radi o smrti, patnji, nasilju, bolesti. Svijet, sa svime što je njegovo, ide svojim putem. Moramo se pomiriti sa slabim i nemoćnim Bogom kad je u pitanju svijet i ovosvjetsko. Jednostavno zato što je Bog ljubav i svemoćan je samo u ljubavi. A ljubav nikada ne zauzima čovjekovo mjesto, ne nadjačava ga. Ljubav ne štiti od zla, ali je u tom zlu na strani voljenoga. Bog nas ne spašava od patnje, nego u patnji; ne skida nas s križa, već ide s nama kako bi bio uz nas. Naš Bog je Bog s nama. Sve se događa, sve se odvija u svijetu prema scenariju koji se ne može razumjeti i izmijeniti, ali isto tako znamo da na kraju ‘ništa neće biti izgubljeno’, sve će se obnoviti, jer je sve u Njegovim rukama“, istaknuo je biskup Palić.

Na kraju misnog slavlja riječi zahvale župnik don Toni čestitao je svima ovu svetkovinu, rekavši: „Neka Duh Božji siđe na svakoga od nas i neka Duh Božji učini da u ovoj zajednici vjernika budu prepoznatljive one odlike koje su krasile papu Stjepana u trećem stoljeću; da ovo bude zajednica vjernika oduševljenih Kristovim putem, zajednica ljudi koji žive milosrđe prema svakom čovjeku, osobito prema onima koji su slabi, zajednica onih u kojima susret s Evanđeljem Isusa Krista rađa otvorenošću i širinom duha“.

Potom je preko Trga sv. Stjepana prošla veličanstvena tradicionalna procesija s relikvijama suzaštitnika sv. Prošpera i zaštitnika sv. Stjepana s kojima su blagoslovljeni sudionici proslave te grad Hvar i Hvarska biskupija.

Liturgijsko pjevanje uoči i na sam dan svečane proslave predvodio je udruženi zbor Hvarske biskupije kojega čine zbor hvarske katedrale i zbor sv. Cecilije župe Jelsa. Solisti su bili sopranistice Branka Pleština Stanić i Rahela Ujević, mezzosopranistica Dora Jana Klarić, bariton Dario Belić i bas Juraj Zaninović. Na orguljama je svirao orguljaš prof. Tomi Domančić, a dirigirao je povjerenik za liturgijsku glazbu Hvarske biskupije maestro Slavko Reljić.